Glamočko polje, jedna od najljepših kraških ravnica u Bosni i Hercegovini, prostire se na oko 130 četvornih kilometara i krije brojne prirodne i povijesne zanimljivosti. Među njima se posebno izdvaja neobičan stećak poznat kao „kamen na tri piljka“, koji već stoljećima izaziva znatiželju i divljenje.
Riječ je o dvojnom stećku u obliku sanduka, teškom oko tri tone, za koji se pretpostavlja da potječe iz 14. ili 15. stoljeća. Ono što ga čini jedinstvenim jest način na koji stoji – oslonjen je na samo tri mala kamenčića, takozvana piljka, zbog čega je u narodu i dobio svoje ime. Nalazi se u naselju Podgradina, uz cestu koja vodi od Glamoča prema Livnu, na području bogatom arheološkim i povijesnim ostacima.
Unatoč brojnim istraživanjima, do danas nije utvrđeno kako je ovaj masivni kameni blok postavljen na tako mali oslonac. Upravo ta nepoznanica potaknula je nastanak brojnih legendi i narodnih predaja.
Prema jednoj od njih, ispod kamena su pokopani vladari drevnog grada koji se nekada nalazio na obližnjem brdu Gradina. Druga priča govori kako su ljudi u prošlosti pokušali pomaknuti ili razbiti kamen, o čemu svjedoči rascjep na njegovoj površini. Legenda kaže da je tom prilikom iz kamena potekla krv, što je izazvalo strah među mještanima, a jedan od kamenčića tada je „iskočio“ i završio u smjeru obližnjeg groblja udaljenog oko 600 metara. Od tada stećak, prema predaji, stoji na samo tri piljka.
Zanimljiva je i tvrdnja starosjedilaca da se kamen ne nalazi uvijek na istom mjestu. Prema njihovim riječima, tijekom godine pomakne se nekoliko centimetara prema groblju, a zatim se sljedeće godine vraća na svoju prvobitnu poziciju. Iako za to ne postoji znanstvena potvrda, ova priča dodatno pridonosi mističnosti ovog lokaliteta.
Spoj stvarne povijesti i bogate narodne mašte učinio je „kamen na tri piljka“ jednim od najpoznatijih simbola i „čuda“ Glamočkog polja. Danas privlači brojne posjetitelje koji dolaze iz znatiželje, ali i želje da barem nakratko osjete duh prošlih vremena i tajnu koju ovaj neobični stećak i dalje čuva.
