Proteklih dana svjedočimo velikoj medijskoj pažnji zbog ilegalnog odlaganja otpada u Gospiću. O tom se problemu raspravljalo čak i u Hrvatskom saboru. Slične reakcije stižu i iz Mostara, gdje je tijekom ljetnih vrućina izbio požar na deponiju Uborak, odlagalištu koje je već godinama predmet interesa javnosti.
A istodobno, gotovo u tišini, u neposrednom zaleđu Cetinske krajine događa se nešto o čemu se premalo govori.
U Livanjskom polju, na području Tabla, godinama se odlaže otpad. I dok se u drugim sredinama javnost, institucije i udruge podižu na noge zbog problema s odlaganjem otpada, ovdje gotovo da nema ozbiljne javne reakcije. Najveći problem možda više nije samo ono što se događa u Livanjskom polju, nego činjenica da građani Cetinske krajine gotovo i ne znaju što im se nalazi u neposrednom zaleđu.
Grad Livno od 2008. godine odlaže otpad na području Tabla, u srcu Livanjskog polja, na prostoru na kojem se nekada eksploatirao lignit i gdje su iskopavanjem rude nastala umjetna jezera. Sve se to nalazi svega dvadesetak kilometara od izvorišta Kosinac i Ruda, izvora iz kojih se napaja Cetinska krajina, ali i dijelovi Omiša i Klisa.
Koliko ljudi u Cetinskoj krajini uopće zna što se nalazi uzvodno, odnosno u hidrološkom zaleđu područja iz kojeg dobivaju pitku vodu?
Koliko njih zna gdje se odlaže otpad, kakav je njegov sastav, na koji se način odlaganje provodi i postoji li sustavan nadzor mogućeg utjecaja na podzemne vode?
Posebno je zabrinjavajuće što istodobno postoji odlagalište otpada na Korićini, za koje se Grad Livno, prema javno dostupnim informacijama, godinama financijski zaduživao. Odlagalište zjapi neiskorišteno, oprema je rasprodavana, radnici raspoređivani, a financijske obveze ostaju.
I dok se jedni zadužuju, drugi šute, a otpad i dalje završava u Livanjskom polju.
Ne trebamo čekati požar, onečišćenje izvora ili neki drugi incident da bismo se počeli pitati što se događa. Mora znati kako se gospodari otpadom u području koje može biti povezano s njezinim izvorištima. Mora imati pravo na potpune i vjerodostojne informacije.
A ‘udruge’ koje se bave zaštitom okoliša morale bi biti među prvima koje će ta pitanja otvoriti, a ne ih prešutjeti. Jer zaštita okoliša nije samo fotografiranje otpada kada postane medijski zanimljiv. Nije ni pitanje političke podobnosti. I nije tema koja se aktivira samo kada počne predizborna kampanja.
Zato je krajnje vrijeme da se građani Cetinske krajine zapitaju što se nalazi u njihovom zaleđu, a nadležne institucije i udruge da konačno odgovore: Tko nadzire ono što se događa u Livanjskom polju i tko štiti rijeke i izvorišta?
Fotografije govore tisuću riječi:
