Posljednji tjedni donijeli su tektonske pomake unutar hrvatskog političkog korpusa u Bosni i Hercegovini. Iako je Dragan Čović pozirao i paradirao s pratiljom na obljetnici Oluje u Kninu, ono što se sada događa pred očima javnosti je potpora od glavnih ratnih zapovjednika, generala i ključnih časnika iz najvažnijih operacija Domovinskog rata – Oluje, Ljeta ’95, Ljeta ’94, Cincara, Skoka 1, Skoka 2, Maslenice, Bljeska svome suborcu Zdenku Lučiću. Ratni zapovjednici ne stoje uz Dragana Čovića. Njihova lojalnost, autoritet i povjerenje usmjereni su na brigadnog generala Zdenka Lučića, čovjeka koji je s njima dijelio rov, teren, rizik i pobjede. Ovo nije samo politička promjena. Ovo je promjena generacijskog legitimiteta.
Na terenu se sve jasnije uočava kako bitku za branitelje Lučić dobiva rezultatom “par forfe”. Ne zato što vodi promidžbu, nego zato što je hrvatska ratna zajednica iz Domovinskog rata sama povukla crtu. Dosta nam je komunista predvođenih Draganom Čovićem, ili kako ga u posljednje vrijeme nazivaju hrvatski generali, Savin Mali. Generali i časnici koji su stvarno vodili operacije, oni koji su nosili teret Oluje, koji su oslobađali Kupres, koji su probijali crte na Dinari, koji su izvodili Skokove, danas stoje uz Lučića. Stvorio se krug ljudi koji Lučića biraju po karakteru, po ratnom putu i po povjerenju. Nasuprot njima, uz Savina Malog ostaju tek paradni vojnici, ljudi bez značajne uloge u Domovinskom ratu, bez operativnih zasluga, bez stvarne uloge u ključnim bitkama. To je kadar koji je izrastao iz sustava koji je Savin Mali godinama gradio, a to je kako svi znamo sustav poslušnosti prema Čoviću, a ne sustav zasluga i vrijednosti.
iIzvor: https://otpor.media/?p=52170&fbclid=IwZnRzaATkJSFwZG9mBWZkaWQWUMEgH494cHS7X9-kk90hkOsBkMonfGV4dG4DYWVtAjExAHNydGMGYXBwX2lkCjY2Mjg1NjgzNzkAAR4JgO2CiaoiD7hiw22H4igqfZd74kgB-CKzS1K9HGtgCFdiTUsva9wuAmgy6Q_aem_R-UZ6o4I3qyQaxs25QUqsA
