Nedostatak dječje igre u prirodnom okruženju i posljedice
Igra je jedno od glavnih obilježja sretnog djetinjstva. Uspomene vezane za igru uz koje su
odrasle nešto starije generacije vezane su za dvorište, livadu, šumu, općenito prirodu. Danas
se sve brzo mijenja, pa i dječja igra, igračke i prostor u kojem se događa. Dvorište, livade i
šume zamijenile su igraonice i dječja igrališta što unaprijed određuje igru i ograničava puninu
osjetilnih poticaja koju pruža spontanost i prirodno okruženje puno iznenađenja i izazova.
Modernizacija je dovela do tehnološkog napretka, ali je unazadila društvene odnose. Ogleda
se to u smanjenju komunikacije i tjelesne aktivnosti ljudi, a glavno obilježje suvremene igre
postaje igranje u samoći. Mobitel, laptop i televizor najomiljenije su dječje „igračke”.
Izloženost ekranu i videoigrama dovodi do niza štetnih posljedica, a posebno je uočljivo
smanjenje fizičke aktivnosti i motoričkih sposobnosti djece te negativan utjecaj na razvoj
socijalnih, kognitivnih i emocionalnih sposobnosti te pretilost koja ozbiljno ugrožava fizičko
zdravlje djece.
Suvremeni roditelji nastoje organizirati igru i aktivnosti svoje djece uključivanjem u različite
aktivnosti te im tako ostavljaju još manje vremena za slobodnu igru na otvorenom. „Sport
Mont” časopis donosi podatak da se 48 % desetogodišnjaka bavi sportom i samo 38 %
četrnaestogodišnjaka. Prema istraživanjima u razvijenom zapadnim zemljama manje od 10 %
djece je dnevno tri sata fizički aktivno.
Igra je najvažnija dječja aktivnost i smatra se najznačajnijim sredstvom dječjega razvoja,
izražavanja i stvaranja kroz koju se dijete motorički, socijalno, emocionalno i kognitivno
razvija. Kroz igru se formira ličnost djeteta.
Dječje tradicijske igre, koje su danas zanemarene i zaboravljene, potiču zajedništvo,
dogovaranje, suradnju i poštivanje pravila zbog čega bi trebale imati svoje mjesto u
svakodnevnoj igri. Tradicijska igra ima svoju ulogu i u očuvanju kulturne baštine.
Istovremeno, suvremena igra stavlja dijete na mjesto pasivnog sudionika jer je većina
igračaka na baterije i ne zahtijeva značajniju fizičku i mentalnu aktivnost te bi je trebalo
preoblikovati u aktivnu igru koja zadovoljava potrebu za kretanjem, maštom i kreativnošću.
Trčanje u prirodi, penjanje na drveće, igra skrivača, lastike, školice, lončića itd. važan su alat
za učenje i razvoj djece. Nažalost, u vremenu digitalizacije i neaktivnosti već trogodišnja
djeca više vremena provode uz ekrane nego u igri i kretanju. Djecu vozimo u vrtić, školu, na
trening itd. što za posljedicu ima smanjenje kretanja djece u odnosu na starije generacije.
Samo 21 % današnje djece se igra u prirodi za razliku od 71 % generacije njihovih roditelja.
Prema istraživanju objavljenom 2020. godine, koje su radili UNICEF BiH i RAK, 50,8 %
djece u dobi do 3 godine ide na internet pri čemu najviše prate sadržaje na pametnim
telefonima (više od 64 %) i Smart TV (10,2 %). Prekomjerno izlaganje djece ekranima
mijenja strukturu mozga, a rezultati ekran-aktivnosti djece najbolje pokazuju crteži preuzeti
od Haja psihološkog centra.
Autor: MORIJA
