Sinoć je u Tomislavgradu održan veliki završni predizborni skup zajedničkih snaga HDZ-a BiH Tomislavgrad i Hrvatske nezavisne liste. Kažu veliki skup. Dvorana je, istina, bila poluprazna. Ili polupuna. Ovisi jeste li član stranke, oporbenjak ili fotograf.
A fotografi su, sudeći po objavljenim slikama, imali najvažniju zadaću večeri.
„Sazad!“
Jer kad nema dovoljno ljudi sprijeda, onda se narod lijepo snimi s leđa. Leđa su, poznato je, politički najzahvalniji kadar.
Ne pitaju ništa, ne zvižde i ne vidi se jesu li uopće došli.
Kako se jutros pripovida po Hercegovini, svi viđeniji hadezeovci imali su sinoć radnu obvezu biti u
Tomislavgradu. Ne zna se je li prisutnost bila preporučena, poželjna ili se vodila kao „dobrovoljna“ obveza, ali važno je da se popuni kadar i ostavi iole pozitivan dojam.
Jer politika je, između ostalog, i umjetnost stvaranja dojma da je sve puno onda kad baš i nije.
Posebno je upečatljiva bila poruka Mate Omazića koji je Duvnjacima poručio kako je konačno došlo vrijeme da jedan Livnjak bude premijer. Lijepo. Duvnjaci su, valjda, trebali je to isto zapljeskati sami sebi što su nakon svih ovih godina napokon dobili priliku da ih vodi Livnjak.
Posebno nadahnut bio je predsjednik tomislavgradskog HDZ-a koji je za govornicom krenuo po duvanjskim fratrima, spočitavajući im suradnju s neprijateljem, otprilike kao da smo se vratili u neka druga vremena i da se ponovno otvaraju partijski dosjei.
Problem su fratri. Dobro je znati da je neprijatelj lociran.
A onda je uslijedio vrhunac večeri.
Krišto je krenuo nabrajati što je sve napravljeno. Ceste, mostovi, infrastruktura… Svega je bilo toliko da je čovjek na trenutak pomislio kako je čovjek izlobirao projekte za cijelu državu.
I onda, u zanosu nabrajanja, reče:
„Završili smo most na Ugrovači.“
Muk. Jer problem nije most.
Problem je što Duvnjaci ne znaju za rijeku Ugrovaču!
A kad Duvnjak ne zna za rijeku, onda je to već ozbiljna stvar. Ovdje ljudi znaju svaku baru, svaki potok i svaki kanal koji presuši u kolovozu. Znaju gdje je voda bila prije pedeset godina i gdje bi mogla biti kad padne kiša. Ali za Ugrovaču, ništa.
Nema je. Nije poznata. Nema je na narodnoj karti Duvna.
Pa se čovjek mora zapitati: je li moguće da je most stvarno
završen, ali je rijeka još u izgradnji?
Možda je Ugrovača nova strateška investicija.
Možda će je tek dovesti.
Ali, fotograf je svoje odradio.
Doduše sazad.
