Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini održan je 2013. godine. U Livnu je tada na guranje evidentirano 34.133 stanovnika. Najnoviji statistički podaci kazuju nam da nas je nešto više od 30.000. Ipak, najbolje podatke imaju vjerske zajednice koje svake godine popisuju vjernike. Prema tim podacima, vjernika je u Livnu tek 15-ak tisuća. Ukoliko na tu brojku dodamo nešto ljudi koji se vjerski ne izjašnjavaju, Livno zajedno sa svim selima ima tek 17 tisuća stanovnika. Tužna je to realnost. U 13 godina broj stanovnika se prepolovio.
Najveća iseljavanja iz Livna događala su se nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, od 2013. godine. Tada su cijele obitelji napuštale Livno i odlazile u zapadnoeuropske zemlje. Ostavljali su se loše plaćeni poslovi kod privatnika, ali bilo je i onih koji su napuštali državne poslove i odlazili u neizvjesnost. Mladi su, odmah poslije završetka školovanja kupili kofere i odlazili. Perspektive nije bilo.
Livnom je tada suvereno upravljao Luka Čelan (HDZ BiH), a vlast u županiji činile su vlade pod vodstvom Branka Ivkovića i drugih kasnijih premijera iz stranke HDZ BiH. Predsjednik Županijskog odbora HDZ-a BiH u to vrijeme bio je Ivica Brešić, kasniji “republikanac”, a danas kandidat Hrvatske nezavisne liste za Parlament FBiH.
Nakon izbora 2018. godine polako se mijenjala politička slika županije. HDZ BiH je pukao, gotovo pa nestao. 2020. godine izgubio je županijsku vlast u potpunosti. U stranci je došlo do još nekoliko raskola, gdje su istaknuti članovi marginalizirani, ili su stranku u potpunosti napustili.
HDZ BiH je uspio gotovo nemoguće: na koljena je doveden čak i ŠGD “Hercegbosanske šume” d.o.o. Kupres, u narodu popularna “Šumarija”. Ipak, nova vlast predvođena HNP-om i HDZ-om 1990 stabilizirala je poslovanje poduzeća, uvela red u plaće unutar županije i započela s pozitivnim trendovima u svim sektorima. Iz godine u godinu bilježi se sve više učenika povratnika u školama. Plaće u privatnom i javnom sektoru značajno su porasle. U javnim službama (školstvo, zdravstvo, policija) plaće se redovno godišnje povećavaju, te je rast plaća samo u razdoblju 2024. – 2026. bio preko 21%. Ukupno, rast plaća tijekom razdoblja 2020.-2026. (vlast HNP-a i HDZ-a 1990) bio je znatno veći od toga postotka.
Nakon 6 godina apsolutne opozicije u Hercegbosanskoj županiji, HDZ BiH pod de iure vodstvom Dragana Konte, a zapravo pod čvrstom rukom Borjane Krišto obećava nam novi smjer za Hercegbosansku. Usput, očito nemaju elementarno znanje pa ne znaju da je službeni naziv Hercegbosanska županija, a ne samo Hercegbosanska.
Postavlja se onda logično pitanje koji je to novi smjer? Je li novi smjer za Hercegbosansku da se autobusi ponovno okrenu prema Njemačkoj? Želi li HDZ BiH ponovni val zatvaranja škola? Hoćemo li gledati čerupanje proračuna i pad plaća? Hoćemo li ponovno imati hrvatske žene kojima se dodjeljuje 100.000 KM za izmišljene projekte?
Odgovor je jasan. Nećemo. Građani Hercegbosanske županije imaju dobro pamćenje. Pamte za čije vlasti su uništeni nekadašnji giganti, poduzeća poput Unimaxa, Livtexa, Livno busa, Bosna-Livno, Rudnika Tušnica itd. Građani Hercegbosanske županije pamte za čije je vlasti prepolovljeno stanovništvo iseljavanjem u zapadnoeuropske zemlje. Građani Hercegbosanske županije neće nasjesti na priče i podvale o nekim novim ljudima. Jer iza svih tih “novih” ljudi stoje stari kadrovi. Oni koji su nas raselili.
Čak i mnogi istaknuti HDZ-ovci se groze kandidatskim listama i kampanjom HDZ-a BiH. Strankom koja ne smije izaći pred narod i pružiti ruku običnim građanima. Ipak, u petak će građani imati priliku čuti program novoga smjera za Hercegbosansku. A prvi red u dvorani popuniti će oni koji su nas raselili. Oni će se pobrinuti da u dvorani dominiraju oni koji će bespogovorno aplaudirati hrvatskim ženama, muškarcima, kandidatkinjama i kandidatima HDZ-a BiH, stranke na umoru.
