U teškim ratnim danima, kada su pripadnici HVO-a svakodnevno ginuli u obrani svojih domova, u Grudama je 28. kolovoza 1993. proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna. Bila je to nužna odluka koja je jačala hrvatsku poziciju i osiguravala legitimitet hrvatskim pregovaračima u Ženevi. Oni su tražili pravedno rješenje za Hrvate u BiH i za BiH.
Najprije je osnovan Zastupnički dom HR H-B, u koji su ušli (do prvih slobodnih izbora) zastupnici u Vijeću općina Skupštine BiH i članovi Predsjedništva Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Prisegu je položilo 58 zastupnika. Za predsjednika Zastupničkog doma izabran je Perica Jukić iz Žepča, a za dopredsjednike Ivan Bender iz Neuma i Mato Mađarević iz Posavine. Za predsjednika Republike izabran je Mate Boban.
Nakon Washingtonskog sporazuma od Hrvatske Republike Herceg-Bosne i Republike Bosne i Hercegovine formirana je Federacija BiH. Poslije je potpisan i Daytonski sporazum, kojim smo uglavnom mogli biti zadovoljni. Nakon toga slijedi čitav niz nametnutih odluka i promjena Ustava Federacije BiH koji su hrvatski narod u BiH doveli u stanje obespravljenosti i poniženja.
Veliki doprinos tome dao je i sadašnji predsjednik HDZ-a Dragan Čović, koji već pune 22 godine ima glavnu ulogu u hrvatskoj politici u BiH. Kada bismo u samo nekoliko riječi ili rečenica ocjenjivali tu politiku, onda bismo rekli: laž, prevara, pljačka, licemjerje, pozerstvo, jeftina demagogija.
U petak se obilježava Dan HR H-B, a prošle su 33 godine od osnutka. Kako mediji najavljuju: „Događaj se održava pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora, Vijeća Matice hrvatske u BiH i Matice hrvatske“. Program počinje paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca, a zatim slijedi predstavljanje fotomonografije „1860 dana“ autora Joze Pavkovića. Predstavljači fotomonografije su akademik Dragan Čović, predsjednik HAZU-a u BiH akademik Mladen Bevanda, predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić i autor Pavković.
Nitko od njih nema nikakve veze s osnivanjem HR H-B. Čovića i Bevandu povezuje dugogodišnji staž u Savezu komunista Jugoslavije (Bevanda je bio i član Centralnog komiteta) te sadašnje članstvo u udruzi građana HAZU u BiH, koju koriste za samopromociju i liječenje bolesnih taština. Čovića i bivšeg liberala Zorića povezuju bliski im ljudi s naglašenim poslovnim interesima. Oni se uvijek vrte oko novca.
Uglavnom, nigdje nikoga od osnivača HR H-B, a deseci ih je još živih i imali bi što reći o tom povijesnom vremenu i događaju. Konačno, što li su ta slavna HAZU u BiH i Vijeće Matice hrvatske u BiH istražili i objavili o Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni? Znaju li barem imena osnivača?
Ono što povezuje Dragana Čovića i HR H-B imovina je koju je opljačkao i podijelio s ortacima koji su gotovo bez iznimke iz istog jugokomunističkog legla. Predsjednik Vlade HR H-B je u zatvoru, a veliki broj ratnih zapovjednika nosi teret uglavnom iskonstruiranih, lažnih optužnica. Mnogi politikanti sustavno pokušavaju hrvatski narod u BiH opteretiti hipotekom UZP-a. Na to Čović ni njegova politika nemaju odgovor.
Umjesto ozbiljnog pristupa problemima i rada, on je, eto, odlučio malo obilježiti dan osnivanja HR H-B. Sjetimo se da ga godinama nije ni spominjao, plašio se, nije ga zanimao. Sada mu se valjda učinilo da bi to bilo korisno za predstojeće izbore.
Ništa taj ne radi iz uvjerenja, sve je samo trenutni interes, poza, trik, blef, ubleha – vijenci i svijeće bez iskrene sućuti, priopćenja i govori bez smisla i sadržaja. Ipak, svijeća u Čovićevim rukama ima neku simboliku. Polako gori, topi se, kao ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH, kao hrvatska imovina, kao njegova predizborna obećanja.
U više slučajeva uvjerili smo se u Čovićev utjecaj na tužiteljstva i sudove u BiH. Njegovi spisi tajanstveno nestaju iz sudova, predmeti padaju u zastaru, presude se donose na temelju „nedostatka dokaza“. Ali kada su u pitanju hrvatski branitelji, ratni zapovjednici, onda ništa od tog utjecaja. Što su oni dalje i u lošijoj poziciji, to se on osjeća bolje i sigurnije.
Koliko je Čoviću i njegovoj družini stalo do branitelja i dostojanstva Domovinskog rata pokazuje i to da su nedavno, po njegovu nalogu i nagovoru, hrvatski zastupnici u Zastupničkom domu i Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine glasovali za izmjene zakona prema kojima je rat u BiH počeo 8. travnja 1992., a ne 18. rujna 1991., kako je to do sada bilo određeno i kako je to doista i bilo.
Jer, mi smo ratovali protiv JNA i u vrijeme kada je Čović, kao član Kriznog štaba Vazduhoplovne industrije Soko Mostar, bio na neprijateljskoj strani. Rat u Hrvatskoj također je od prvoga dana bio i naš rat!
Mediji javljaju da će govor na Čovićevoj godišnjici održati i ministar obrane u Vladi Republike Hrvatske Ivan Anušić. Hrvatski branitelj, dragovoljac, ratnik. Njemu nije mjesto u tom društvu.
