Hercegbosanska županija godinama se suočava s istim problemom – stanovnika je sve manje, a demografska slika sve je nepovoljnija. Istodobno, u gradovima i općinama HBŽ-a i dalje se grade obiteljske kuće, uređuju postojeći objekti i ulaže u nekretnine.
Nameće se jednostavno pitanje: tko danas gradi u HBŽ-u?
Prema dostupnim demografskim podacima, Hercegbosanska županija spada među područja Federacije BiH koja se suočavaju s izraženim padom broja stanovnika. Posebno je zabrinjavajuće starenje stanovništva i smanjenje broja mlađih generacija.
Unatoč tome, gradnja nije nestala. U Livnu, Tomislavgradu i drugim dijelovima županije mogu se vidjeti nova gradilišta, obiteljske kuće u izgradnji, ali i objekti koji se obnavljaju nakon godina u kojima su bili prazni.
Dio tih kuća grade ljudi koji žive i rade u inozemstvu. Za neke je riječ o povratku u rodni kraj, dok drugi grade nekretninu kao dugoročnu investiciju ili mjesto za boravak tijekom godišnjih odmora.
Posebnu priču predstavljaju kuće koje grade mlađe obitelji. Iako se često govori o odlasku mladih, dio njih ipak ostaje ili se nakon nekoliko godina provedenih u inozemstvu vraća u svoj kraj. Gradnja vlastitog doma tada postaje jedan od prvih koraka prema trajnom ostanku.
S druge strane, postoje i brojni objekti koji godinama stoje prazni. U pojedinim selima može se pronaći velik broj kuća čiji vlasnici žive u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji ili drugim europskim zemljama. Neke se koriste samo tijekom ljeta, dok su druge potpuno zatvorene veći dio godine.
Zbog toga se u HBŽ-u događa svojevrsni paradoks: kuće ostaju, neke nove se grade, ali stanovništva je sve manje.
Prema dostupnim podacima, Grad Livno ima oko 31.700 stanovnika, dok se Općina Tomislavgrad približila brojci od 30.000 stanovnika. Manje sredine poput Glamoča, Bosanskog Grahova i Kupresa suočavaju se s još izraženijim demografskim izazovima.
Pitanje je zato što će se dogoditi s nekretninama u HBŽ-u u sljedećih deset ili dvadeset godina.
Hoće li ih naslijediti djeca koja danas žive u inozemstvu? Hoće li se dio iseljenih obitelji vratiti? Hoće li prazne kuće postati vikendice i turistički objekti ili će jednostavno nastaviti propadati?
I možda najvažnije – gradi li se u HBŽ-u zbog stvarne potrebe za novim domovima ili zato što ljudi još uvijek žele imati svoju kuću u rodnom kraju, bez obzira na to gdje trenutačno žive?
Odgovor na to pitanje mogao bi pokazati puno više od samog broja izgrađenih kuća. Mogao bi pokazati kako se zapravo mijenja život u Hercegbosanskoj županiji i tko će u tim kućama živjeti za deset godina.
