Pripadnici naroda Šerpa, danas poznatiji kao vodiči i visinski nosači tereta, još su u srednjem vijeku naselili područje Himalaja i planine poznaju bolje od ikoga. Naziv Šerpa se najčešće koristi za sve ljude koji sudjeluju u himalajskim ekspedicijama kao pomagači i iskusni planinari, ali njihova kompleksna povijest i način života puno su više od toga. U nastavku saznajte tko su zapravo Šerpe, kako izgleda njihova kultura te zašto većinu svog života provedu u planinama!
Današnja zajednica Šerpa i dalje većinom živi u Nepalu, ali slijedom raznolikih okolnosti, mnogi od njih su migrirali u inozemstvo, posebice u New York. Riječ Šerpa dolazi iz njihovog materinjeg jezika i odnosi se na ljude koji dolaze s istoka, a izvorna domovina Šerpa nalazi se u istočnom dijelu Nepala. Danas ovaj narod broji dvadesetak klanova koji uglavnom žive od poljoprivrede i stočarstva, uzgajaju krumpir, rižu i pšenicu, a od tibetanskog goveda dobivaju mlijeko, sir i meso.
Iako se često govori da Šerpe koje rade kao planinski vodiči jako dobro zarađuju, to je rijetko kada slučaj te mnogi od njih pola godine provode u inozemstvu radeći fizičke poslove kako bi prehranili obitelj i pripremili se za otvaranje nadolazeće sezone penjanja u svojoj domovini. Kultura Šerpa najsličnija je tibetanskoj kulturi zbog bliskosti tih dviju zajednica i iste religijske pripadnosti. Većina Šerpa su budisti, a vjerski vođe lame su zaduženi za izvođenje svih ceremonija i rituala u selu. Budući da su Šerpe jako spiritualan narod, njihova vjera uključuje i štovanje duhova prirode koji žive u šumama i planinama. Zato su Šerpe poznati kao anđeli čuvari planina jer vjeruju kako su one dom bogova, a njihova je uloga da paze tko će kročiti na planinu i kako će se prema njoj odnositi.
Prema tibetanskom vjerovanju Mount Everest, odnosno Chomolungma, dom je budističke božice Miyolangsangme, a narod Šerpa vjeruje da je upravo ona ta koja je dozvolila prvim istraživačima, Tenzingu Norgayju i Edmundu Hillaryju, da se 1953. uspnu na taj planinski vrh. Planina je za ovu zajednicu puno više od stijena i masivnog kamenja, ona je božanstvo kojeg se štuje. Najviši vrhovi planina su dom bogova i njih se ne treba osvajati već promatrati i štovati iz daljine.
Rušenje rekorda i opsesija osvajanjem vrhova europski je trend koji je zahvatio svijet popularizacijom penjanja na himalajske vrhove, a čak i oni Šerpe koji se penju i asistiraju u mnogim ekspedicijama vjeruju da se nesreće na planini događaju onda kada se ne poštuje bogove. Uz poslove organizacije, navigacije, koordinacije i postavljanja kampa, vodiči Šerpe uvijek čiste iza penjača te vraćaju taj dio planine u stanje u kojem su ga i zatekli te zahvaljuju bogovima što su ih ugostili.
Posao Šerpe na planini jest da podiže kamp, koordinira pomoćne vodiče i nosače, osigurava da su svi tereti pravilno raspoređeni i općenito je zadužen za održavanje sigurnosti grupe. Šerpe su uglavnom i oni koji hodaju ispred grupe i provjeravaju stabilnost i sigurnost nadolazeće staze te terena. Osim što nose vode, boce s kisikom i hranu, Šerpe su vrhunski navigatori jer se odlično snalaze na planinama. Budući da jako dobro podnose izuzetno niske temperature čak i do minus 50 stupnjeva, Šerpe su ti koji u tzv. zonama smrti brinu o tome da njihovi klijenti, penjači, imaju dovoljno kisika i snage za povratak.
