Marijana Soldo mlada je umjetnica iz Širokog Brijega. Ovu akademski obrazovanu slikaricu krase brojni talenti, pa je tako nedavno objavljen video u kojemu mlada Hercegovka izvodi duhovnu pjesmu “Snagom ljubavi tvoje (Kao orao)” koju je upotpunio Marijanin suprug Ivan Soldo uz klavijature. Nacionalni i vjerski motivi nadahnuće su za mnoga djela, pa je vrijeme Uskrsa pravo vrijeme za razgovor za Moj-portal.net.
Kada se u vama probudila ljubav prema slikanju?
Od malena sam voljela slikati i crtati. Oduševljavao me rad s olovkama i bojama te bih uvijek nešto stvarala.
Mnogi talenti ostaju neotkriveni zbog pogrešnog usmjeravanja od obitelji i okoline. Kako vas vaša obitelj i okolina doživljava kao umjetnicu?
Moja obitelj me uvijek podržavala i poticala u smjeru razvijanja talenta. Također kroz školovanje i nastavnici, prijatelji. Tako jedne prilike bilo je natjecanje među dječjim radovima u Trstu u sedmom razredu, gdje je moj rad na temu “Moja slika o Božiću” bio proglašen najboljim među 99 radova iz sedam zemalja u kategoriju do 14 godina. To mi je bio jedan od poticaja kako bih se mogla u tom smjeru dalje razvijati.
Vaše slike zaista ostavljaju bez daha, međutim koja je vama najdraža?
Jako je teško izdvojiti samo jedan rad. Svaki novi rad mi je poseban i ima svoju posebnu priču ali evo mogu izdvojiti jednu sliku po svjedočanstvu jedne majke.
Akademski ste obrazovana slikarica, ali i bez talenta ne ide. Pohađali ste Likovnu akademiju Sveučilišta u Mostaru. Kako ocjenjujete kvalitetu obrazovanja na polju slikarstva u Bosni i Hercegovini?
Likovna akademija Sveučilišta u Mostaru pružila mi je čvrste temelje u klasičnom akademskom crtežu i slikarstvu, što je izuzetno vrijedno u vremenu kad se umjetnost često oslanja na konceptualnost. Imali smo i druge predmete tako da nije bilo samo slikanje kao što neki misle. Program je strukturiran tako da studentima daje dovoljno prostora za razvijanje osobnog izraza, ali istovremeno zahtijeva disciplinu, radne navike i tehničko znanje. Naravno, uvijek ima prostora za poboljšanja, osobito u smislu opremljenosti i dostupnosti materijala, ali profesori ulažu veliki trud u prenošenje znanja. U konačnici, kvaliteta obrazovanja uvelike ovisi i o samom studentu – koliko je spreman učiti, eksperimentirati i preuzeti inicijativu.
Je li slikarstvo posao ili hobi? Može li se u našem društvu živjeti od slikarstva?
Za mene je slikarstvo profesionalno opredjeljenje, poziv i posao. Slikarstvo, iako uključuje ljubav i strast, zahtijeva ozbiljan rad, ulaganja i posvećenost. Živjeti od slikarstva u našem društvu jest izazovno, ali je moguće. Potrebno biti prisutan na tržištu, kontinuirano raditi i graditi povjerenje s publikom i kupcima. Uz kvalitetu, autentičnost i jasnoću izraza, potrebno je i raditi s ljubavlju a publika to itekako prepoznaje.
Pravim ljubiteljima umjetnosti neće pasti na pamet, ali zbog nižeg standarda i želje za glamurom mnogi posežu za printom fotografija na platno. Kako ocjenjujete taj trend nastao prije nekoliko godina i kako on utječe na vaš posao?
Print na platnu je proizvod masovne kulture – estetski prilagodljiv, brz i povoljan. Takvi trendovi odgovaraju na potrebe tržišta koje traži brza rješenja. Međutim, originalna umjetnička djela nose trag ruke i osobnost umjetnika . On ne ugrožava ozbiljne autore. Tako da publika može birati između tih opcija prikladno svojim mogućnostima.
Hercegovka ste. Česti motivi vaših radova su kršćanska vjera i hrvatski nacionalni motivi. Pronalazite li motive u prirodi?
Apsolutno. Priroda je neiscrpan izvor nadahnuća.
Sakralni i nacionalni motivi duboko su ukorijenjeni u mom identitetu i kroz njih komuniciram vrijednosti, povijest i duhovnost. Međutim, priroda, osobito hercegovački krajolik, svojim svjetlom i ljepotom me opušta i iznova oduševljava.
Kako izgleda vaša svakodnevica? Odlazak u atelijer, radno vrijeme, kontakt s potencijalnim kupcima, sve je to sastavni dio vašeg dana, ali pravi rad se nalazi daleko od javnosti. Možete li nam opisati vaš radni dan?
Moj dan započinje organizacijom – planiranjem kućnih obveza i rada u ateljeu, pripremom materijala, komunikacijom s klijentima i objavama na društvenim mrežama. Iako se čini da slikari samo „stvaraju“, velik dio vremena odnosi se na pripremu, dokumentiranje procesa, vođenje evidencije . Rad u ateljeu je najintenzivniji – tada se u potpunosti fokusiram na slikanje, često prije toga u molitvi u tišini, kako bih mogla s Božjom pomoći započeti rad na platnu. Navečer i nekad tijekom dana pregledavam poruke i narudžbe, odgovaram na upite i bilježim ideje za nove radove.
Iza svake gotove slike stoji niz nevidljivih koraka: od istraživanja motiva i duhovnog promišljanja, preko tehničke izrade, pa sve do prezentacije i prodaje. Taj nevidljivi dio rada je zapravo srž mog posla – tišina, kontemplacija i posvećenost.
U umjetnosti, kao i u životu, ono najvažnije događa se daleko od očiju javnosti.
Iako javnost najčešće vidi gotovu sliku, najveći dio mog rada je tih, povučen i zahtijeva duboku koncentraciju, preciznost i unutarnju disciplinu.
