U multimedijskoj dvorani Franjevačkog centra u Sarajevu je u srijedu, 11. prosinca, upriličena svečana akademija u povodu 500. broja revije „Svjetlo riječi”
U organizaciji Franjevačkog provincijalata Bosne Srebrene i Franjevačkog medijskog centra „Svjetlo riječi”, 11. prosinca u Sarajevu je održana svečana akademija u povodu 500. broja revije „Svjetlo riječi” na kojoj se govorilo o reviji, čiji je prvi broj objavljen u travnju 1983. godine i koja se kroz svojih 500 brojeva uspjela profilirati kao značajan i rado čitan mjesečnik među ljudima različitih područja zanimanja i raznolikih svjetonazora.
Večer je započela prigodnim pozdravnim govorima vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića; fra Zdravka Dadića, provincijala Bosne Srebrene; fra Joze Grbeša, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije te fra Danijela Nikolića, glavnog urednika revije „Svjetlo riječi”. Mons. Tomo Vukšić je u svom obraćanju istaknuo kako revija „Svjetlo riječi” simbolizira očuvanje vrijednosti koje povezuju ljude, dok su fra Zdravko i fra Jozo, naglasili važnost suradnje bosanske i hercegovačke franjevačke provincije kroz čiju suradnju je revija prije četiri desetljeća prvi puta i pokrenuta. Fra Danijel Nikolić podsjetio je prisutne na povijesni razvoj revije i njezinu ulogu u bh. društvu te iskazao težnju da „Svjetlo riječi” i dalje sjaji i bude svjetionik svim ljudima u tmurnim vremenima.
Središnji dio večeri označen je govorima sudionika svečane akademije.
Prisutnima se prvo obratila prof. dr. Snježana Šušnjara – pedagoginja, redovita profesorica na Filozofskom fakultetu univerziteta u Sarajevu na odsjeku za pedagogiju i dugogodišnja suradnica „Svjetla riječi”. Prof. Šušnjara se prisjetila početaka suradnje sa „Svjetlom riječi” te naglasila kako su uz reviju godinama rasli i njezina vjera i nadahnuće.
Boris Beck – novinar i književnik, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu je s prisutnima podijelio svoja razmišljanja o tome kako vjeruje u uspjeh „Svjetla riječi” i u budućnosti jer je to revija koja se svojim sadržajem uspijeva obratiti ne samo vjernicima već i ljudima koji u sebi osjećaju neku prazninu i potrebu, a koju sami ne mogu ispuniti.
Akademija se nastavila obraćanjem renomiranog bh. književnika Valerijana Žuje koji je kroz svoj govor istaknuo vrijednost revije u kontekstu njenog značaja za autore koji se osjećaju slobodnima progovarati o raznovrsnim temama i kojima objavljivanje tekstova u reviji nerijetko otvara daljnje suradnje i mogućnosti razvoja.
Završni govor održao je fra Janko Ćuro – ravnatelj Franjevačkog medijskog centra „Svjetlo riječi”. „Kako u prošlosti, tako je i u sadašnjosti ostala uvijek ista naša temeljna poruka i želja da se riječ čita, a živi svjetlo tj. da riječ osvjetljava život, a ne da ga zamračuje. Svjetlo samo po sebi ne može biti selektivno. Ne može ono svijetliti jednima protiv drugih niti može svijetliti drugima protiv svojih. Svjetlo utjelovljeno u riječ jednostavno svijetli svima. Takav stav prema pisanoj riječi, puno je više od običnog medijskog zadatka i dužnosti. To je životno poslanje utemeljeno na evanđeoskoj riječi da budemo Sol zemlje i svjetlost svijeta” – kazao je fra Janko govoreći o temeljnim načelima kojim se revija vodi kroz 42 godine svoga postojanja.
Uz zahvalu svima koji su tijekom godina davali ili trenutno daju doprinos u uređivanju i promoviranju revije „Svjetlo riječi” kao i podršku projektima „Svjetla riječi”, večer je završena podjelom zahvalnica i priznanja koje je prisutnim prijateljima i suradnicima uručio provincijal fra Zdravko Dadić.
Program je moderirala Ivana Pekušić, a svečanost je upotpunjena i glazbenim izvedbama sopranistice Jovane Pavlović, uz klavirsku pratnju Lucije Bošnjak, glazbenim točkama Kamernog Hora Magnificat pod ravnanjem maestra fra Emanuela Josića kao i izložbom probranih naslovnica revija kroz godine.
Uz prisustvo brojne publike među kojima su bili i predstavnici crkvenih, državnih i kulturnih institucija te predstavnici medija i partnerskih kompanija „Svjetla riječi”, ovom svečanom akademijom obilježeno je objavljivanje jubilarnog 500. broja revije i proslavljen dugogodišnji rad bosanskih franjevaca koji svojim djelovanjem na području Bosne i Hercegovine predstavljaju važan stub kulture i to ne samo kao njeni stvaratelji već i kao njeni njegovatelji i čuvari.
