Danas Katolička Crkva slavi spomendan sv. Jakova Markijskog, talijanskog franjevca i misionara. U Deževicama kod Kreševaslavi se kao drugotni zaštitnik župe.
Jakov Markijski(Monteprandone u Markama, 1393./4. – Napulj, 28. XI. 1476.)rođen je kao 18. dijete u svojoj obitelji. Kao dječaka ga je naučio čitati i pisati njegov ujak svećenik koji ga je potom poslao u školu. Završio je pravo u Perugi. Nakon završenog fakulteta postao je državni činovnik, ali je, osjetivši duhovni poziv, napustio službu te 1416. u Asizu stupio u franjevački red. Do 1420. studirao je teologiju u Fiesoleu kraj Firence, gdje je bio učenik Bernardina Sienskoga. God. 1432./33. bio je gvardijan dubrovačkoga samostana Male braće, 1432. i 1435. vizitator u Bosni.
U razdoblju1435. – 1438. bio je vikar Bosanske vikarije. A prema narodnoj predaji, za mjesto sjedišta odabrao je Deževicepored Kreševa.
Kada su Turci počeli provaljivati u Bosnu papa Eugen mu je dao dopuštenje da u Ugarskoj može podignuti sedam samostana za bosanske fratre koji su morali pobjeći. Dopuštenje je stiglo 1437.
Propovijedao je protiv krivovjerja u Bosni, bio suradnik Ivana Kapistrana u misijama po Slavoniji i Srijemu (Morović, Kamenica). Na koncilu u Baselu zastupao je pomirbu umjerenih husita s Crkvom, a na koncilima u Ferrari i Firenci zamisao o jedinstvu Zapadne i Istočne Crkve.
Bio je veliki pokornik, nije jeo meso, malo je spavao, puno se žrtvovao za druge te hodao u najsiromašnijoj odjeći.
Bio je odličan propovjednik te je proputovao ondašnju Europu, Ugarsku, Češku, Poljsku, Austriju i Njemačku. U svome propovijedanju ukazivao je na nedostatke tadašnjeg društva. Također je gradio bolnice i sirotišta, sve na korist siromašnima.
Uspomena na boravak fra Jakova u Deževicama ostala je trajna te je 1899., kad je župa Deževice obnovljena, proglašen pomoćnim zaštitnikom župe Gospe Snježne. Nedaleko od župne crkve nalazi se Jakovljeva pećina ili u narodu poznatija Voda sv. Jakova.
Preminuo je 28. studenoga 1476. u Napulju. Blaženim ga je 1624. proglasio papa Urban VIII., a svetim 1726. Benedikt XIII.
Njegovi su zemni ostaci bili do 2001. u Napulju kada su premješteni u svečevo rodno mjesto Monteprandone.
Mjesto Tišina kod Bosanskog Šamca prema legendi baštini ime jer je ondje misionar fra Jakov Markijski ušutio žabe jer su ometale puk za vrijeme mise.
U nedavnim poplavama svetište i kip svetoga Jakova u Deževicama ostali su neoštećeni, a čak su i krunice na kipu svetoga Jakova ostale na svom mjestu.
