Prije godinu dana Krešimir Tabak stupio je na mjesto direktora Uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata HVO-a Hercegbosanske županije. Tim povodom razgovarali smo s njim o izazovima s kojima se susreo, koracima koje je poduzeo i planovima za budućnost.
Već ste godinu dana direktor Uprave za pitanja branitelja
Hercegbosanske županije. Kako biste ukratko opisali svoje djelovanje u tom vremenu?
Danas je točno godinu dana otkako sam prisegnuo da ću dužnost direktora Uprave za pitanja branitelja i stradalnika Domovinskog rata HVO-a Hercegbosanske županije obnašati savjesno i profesionalno. Proračunske mogućnosti koje sam zatekao bile su neznatne, a u usporedbi s proračunima uprava i ministarstava ostalih županija s hrvatskom većinom bili smo duplo, a od nekih i trostruko siromašniji. Moj prvi zadatak bio je osigurati sredstva za normalno funkcioniranje koje podrazumijeva adekvatne odgovore na potrebe braniteljske populacije. U skladu s tim odredio sam prioritete, prezentirao ih Vladi Hercegbosanske županije koja je Proračunom za 2024. godinu Upravi odobrila 600.000,00 KM više nego što je Uprava imala godinu prije. Rebalansom Proračuna dobili smo još 150.000,00, tako da smo se u ovoj godini približili mogućnostima koje imaju županije susjednih uprava i ministarstava. U skladu s mogućnostima kreirali smo programe i krenuli u realizaciju.
Koji su bili najveći izazovi po pitanju ove tematike?
Najveći problem i izazov vidim u činjenici što je početna pozicija bila s mjesta velika zaostatka. Zatekao sam niz predmeta koji su trebali biti riješeni prije 25 godina. To je svojevrstan hendikep koji remeti učinkovito rješavanje aktualnih pitanja. Kao slikovit primjer navest ću situaciju samohrane majke s petero djece. U ratu joj je poginuo sin, dan prije svog 21. rođendana. Do danas ta žena nije ostvarila elementarna prava koja su joj zajamčena kao majci poginulog branitelja. Takvih primjera ima napretek kako u obiteljima poginulih tako među ratnim vojnim invalidima, a razvojačenih branitelja nema ni na mapi. To je strašno, tim više što desetljećima strukture moći nominalno branitelje stavljaju u prvi plan, a u stvarnosti nije bilo ni približno dovoljno dobro.
Čime ste najzadovoljniji u prvoj godini svoga mandata?
Našem društvu u cjelini nedostaje poštovanja jednih prema drugima, a uzajamno poštovanje osnova je svakog kontakta koji bi trebao dati nekakve plodove. U tom kontekstu, posebno me raduje činjenica što sam zajedno s radnim kolegama u Upravu za pitanja branitelja ugradio drugi narativ i što svojim pristupom, radom, zalaganjem i učinkovitošću pokazujemo da nam je istinski stalo do populacije za koju smo mjerodavni. Kao čovjeka me raduje svaki predmet koji otvorimo, a posebno kad ga dovršimo. To nam je posao i zadaća.
Pozitivne korake učinili smo u svim segmentima, od jednokratnih pomoći i braniteljske naknade do pomoći u stambenom zbrinjavanju. Tu ne namjeravamo stati, nego nastaviti.
Kakve su reakcije branitelja na Vaš rad?
U proteklih godinu dana mogu kazati da je moj ured bio iznimno prometan i to je dinamika koja ne posustaje. Svi koji se najave, budu primljeni, saslušani te zajedno tražimo rješenje. Ako je u našoj moći, pomognemo, ako nije, idemo na adresu na kojoj možemo dobiti odgovor. Vidim da takav pristup ljudima mnogo znači. Također sam otvoren čuti sve sugestije te uvažiti i primijeniti one koje su moguće i u interesu braniteljske populacije.
Kakva je suradnja s ostalim srodnim institucijama?
Širenje kontakata iznimno je važan segment za učinkovit rad u svim poslovima pa tako i u mom. Iz tog razloga često komuniciram s direktorima i ministrima iz susjednih županija te od njih uvijek naučim nešto novo i vidim dobre prakse koje bi se mogle primijeniti kod nas. Također smo ostvarili iznimnu suradnju s ministrom na federalnoj razini, a polako ulazimo i u kontakte s veteranskim centrima u Hrvatskoj. Već je jedna grupa naših branitelja dobila pozitivno rješenje za boravak u veteranskim centrima, tako da očekujemo prve dojmove koji će vjerujem biti poticaj svima drugima da se odvaže i posjete jedan od njih. Gradeći ovu mrežu proširujemo mogućnosti za cijelu braniteljsku populaciju.
Prije tjedan dana na Vladi je usvojena Vaša izmjena Uredbe o egzistencijalnoj naknadi, odnosno braniteljskom dodatku. O čemu se tu točno radi?
Egzistencijalna naknada namijenjena je nezaposlenim braniteljima od 53. do 57. godine i za tu svrhu izdvajamo 400.000,00 KM na godišnjoj razini. Stariji pripadnici populacije idu na federalni proračun. Do sada su branitelji s cjelovitim ratnim stažem dobivali 275 KM, a izmjenom Uredbe, taj smo iznos povećali na 330 KM. Moja je želja da dođemo barem do iznosa minimalne federalne mirovine, a od svega me najviše obraduje kada dobijemo obavijest da netko od branitelja više nije korisnik ove naknade jer je dobio posao. Ove smo godine imali više takvih slučajeva te se nadam da će se i ta praksa nastaviti.
Koji su planovi i ciljevi za blisku, a koji za dalju budućnost?
U ovom je trenutku najvažnije da smo otvorili gotovo sve procese koji su u djelokrugu našega posla. U nekoliko koraka ti poslovi bit će dovršeni, a onda ćemo akobogda, s novog mjesta krenuti u rješavanje aktualnih pitanja i potreba. Imam niz pojedinačnih ideja o tomu što je sve moguće, ali dok ne izgradimo pretpostavke za njihovu realizaciju, samo ću načelno kazati da ćemo kroz različite tematske okvire povećavati i unapređivati prava braniteljske populacije.
Neka generalna poruka braniteljima:
Braniteljska populacija godinama pa i desetljećima sluša različite poruke i vidim da su ljudi od tih ispraznica više nego umorni, tako da ću ih ovom prilikom poštedjeti svake jednopoteznosti. Tek bih s ukupnom javnošću podijelio vlastito iskustvo jednogodišnjeg bivanja na mjestu direktora Uprave za pitanja branitelja. Činjenica da smo za godinu dana udvostručili proračun kao i činjenica da smo iskreni i profesionalni u poslu, dokaz je i jamstvo da se svaka institucija dade neizmjerno unaprijediti na vrlo jednostavan način. Samo svatko treba prihvatiti odgovornost uloge u kojoj se nalazi. Želim reći, za sve ima nade.
