ispravan > pravilan/točan
U hrvatskom jeziku pridjevi ispravan te pravilan i točan značenjski se razlikuju. Pridjev ispravan znači ‘koji nije u kvaru, koji radi kako treba’ (ispravan motor). No, kada se želi reći da je što točno, u hrvatskome standardnom jeziku umjesto pridjeva ispravan treba upotrebljavati pridjeve pravilan ili točan (pravilan/točan odgovor).
Učenici su na sva pitanja odgovorili ispravno. > Učenici su na sva pitanja odgovorili točno.
ispravka > ispravak
Hrvatskomu standardnom jeziku pripada riječ ispravak, a ne ispravka.
unijeti ispravku > unijeti ispravak
isti i jednak
Pridjevi isti i jednak imaju slično, blisko značenje. Pridjev isti znači ‘onaj koji je bio i prije; koji nije drugi, upravo taj, istovjetan sa samim sobom’ (isti slučaj kao i jučer; Radi u istoj školi u kojoj radi i moj prijatelj.).
Pridjev jednak znači ‘koji je po svemu isti; koji se ne razlikuje od onoga s kojim se uspoređuje’ (ovi televizori su jednaki).
Često se pridjev isti upotrebljava u značenju pridjeva jednak (kao i prilog isto umjesto jednako), ali u hrvatskom standardnom jeziku treba ih razlikovati.
Josip i Marko voze isti automobil.
(Riječ je o jednom automobilu koji voze Josip i Marko.)
Josip i Marko voze jednake automobile.
(Riječ je o dvama istovjetnim automobilima.)
krivo rješenje > pogrešno rješenje
Pridjev kriv znači: 1. ‘koji nije ravan, koji ne stoji vodoravno ili uspravno’ (krivo stablo), 2. ‘koji je počinio što zabranjeno ili protiv zakona’ (proglasiti koga krivim). Pridjev kriv često se nepravilno upotrebljava u značenju ‘koji nije istinit ili točan’. U tome značenju treba upotrebljavati pridjeve pogrešan ili netočan.
kriv odgovor > pogrešan/netočan odgovor
snimak > snimka
U značenju ‘raznim tehnikama zabilježena slika ili ton kao vizualna ili akustička informacija’ u hrvatskome se standardnom jeziku upotrebljava imenica ženskoga roda snimka. Oblik u muškome rodu snimak ne pripada standardnomu jeziku. Ženskoga su roda i izvedenice riječi snimka tvorene prefiksoidima audio- i video- (audiosnimka i videosnimka).
Ana Papić, Svjetlo riječi
