Drvar, Glamoč, Kupres, Uskoplje, mjesta koja su krvavo plaćena žrtvom hrvatskih branitelja pretvaraju se u pozornicu za političku izdaju i poniženje. Nakon što je brigadni general HVO-a Zdenko Lučić protekloga tjedna obišao Drvar i iz tog grada jasno ukazao na krive i za Hrvate pogubne politike Dragana Čovića, u Drvar su odmah stigli Aleksandar Vučić i Milorad Dodik.
Nije to slučajnost. Nekoliko dana nakon Lučićeve posjete, dolazak Vučića i Dodika nije bio slučajan performans. To je poruka sile i poniženja upućena Hrvatima, a u toj posjeti opet je imao svoje prste onaj koji se lažno predstavlja kao zaštitnik hrvatskih interesa. Je li Drvar postao dio koalicijskog paketa SNSD i HDZ BiH, točnije SNSD i Dragana Čovića? Pitanje je jednostavno i gorko: tko danas štiti interese Hrvata, oni koji su branili i oslobodili ove krajeve, ili oni koji ih predaju radi političkog opstanka? Zašto Drvar i Glamoč ne posjećuju posljednji predsjednika Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu grada Mostara i njegova osobna kandidatkinja za Predsjedništvo BiH?
I Uskoplje je ovih dana obilježilo obljetnicu brigade HVO Ante Starčević. Ni tamo nije bilo Jugoslavena i pratilje. Pravi branitelji Uskoplja jasno su poručili: taj prostor nije mjeto gdje treba dolaziti agresor, osoba koja iz dana u dan izdaje hrvatske interese, za osobnu korist i korist svoje obitelji. Zašto su oni koji su oslobađali i branili ove prostore izostavljeni iz javnih i političkih ceremonija?
Prilikom svečanog otvorenja Spomen sobe, gdje su imena i uramljene fotografije 140 poginulih hrvatskih vitezova iz svih krajeva dobile svoje mjesto, branitelji su Ćiriličaru rekli dovoljno. Ne trebaš kročiti u taj sveti prostor. To je granica koju branitelji postavljaju pred one koji su svojim djelima i riječima pokazali kome služe.
Zdenko Lučić, brigadni general HVO-a, idejni i praktični vođa koalicije od deset stranaka koje podržavaju njegovu neovisnu kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, polako preuzima koordinaciju branitelja HVO-a, kojega je ustrojavao početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Branitelji prepoznaju njegov rad i trud, a i sjećaju se njegove značajne uloge tijekom Domovinskog rata. Lučićev doček i boravak u Uskoplju među mnoštvom istinskih branitelja i obitelji poginulih jasno ukazuje na promjenu smjera. Dok je Lučić u Uskoplju sjedio među pukom na svetoj misi u srednjim klupama, Čovića i pratilja nije bilo nigdje. Isti dan pratilje su se pojavile u Posušju na glazbenom događaju u sklopu „Posuškog lita“, koji sponzoriraju javna poduzeća hrvatskog naroda, točnije poduzeća koja su životima i tijelima obranili poginuli, ranjeni i još danas živući hrvatski branitelji.
Javne objave generala Lučića o Čoviću kao agresoru na hrvatski narod ostale su bez odgovora od strane Agresora. Pitanja koja je Lučić postavio Ćiriličaru ostala su bez odgovora. Što drugo ta šutnja znači, nego priznanje? Ako se ne odgovara na optužbe i pitanja, to ne briše optužbe, to ih potvrđuje. Lučić u Uskoplju s braniteljima i pukom, a Čovićeve pratilje u Posušju s rotacijama i državnim automobilima poput holivudkih zvijezda, okružene lokalnim tajkunima koji su im još ostali vjerni. Slika je jasna i gorka.
Posjeta Vučića i Dodika Drvaru, na poziv u pomoć koji je stigao od Dragana Čovića, nova je uvreda i poniženje Hrvata. Netom prije obljetnice OLUJE, dolazak visoke srpske političke delegacije u Drvar šalje poruku moći „srpskog sveta“ i istovremeno hrvatske sramote koju nam servira onaj tko bi trebao štititi hrvatske interese, a znamo da je Ćiriličar. To nije samo politička koreografija, to je otvoreni čin koji ponižava žrtvu i sjećanje onih koji su dali živote na ovom prostoru i za taj prostor.
Daytonski mirovni sporazum obvezuje na povratak prognanih i izbjeglica. Analogno tome postavljaju se dva sasvim logična pitanja:
-kako to da su se Srbi vratili u Drvar, a Hrvati su etnički očišćeni u cijeloj Republici srpskoj, točnije njihov broj u tom entitetu danas je u statusu statističke pogreške?
-je li to rezultat strateške politike Dodika i Čovića?
Ono što su hrvatske snage HVO i HV oslobodile, 14. rujna, poput malog gradića Drvara, danas se predaje politikom radi glasova i političkog opstanka Ćiriličara. Čovićevim postupcima predaju se simboli i teritoriji koje su branitelji platili krvlju. Vide li Hrvati što se događa s Glamočem, Drvarom i Kupresom? Ako ne vide, vrijeme je da otvore oči. Ako vide, vrijeme je da djeluju i to odmah na listopadskim izborima. Činjenica je da su Dodik, Čović i Aleksandar Vučić politički i fizički preuzeli Drvar.
Ovo nije poziv na mržnju bilo koga, ovo je oštar i nepopustljiv poziv na odgovornost. Branitelji su i devedesetih godina prošloga stoljeća rekli svoje. Tko će stati uz njih? Oni koji su branili, ili oni koji danas prodaju ono što je obranjeno?
