Početkom predstojećeg ljeta prvi kilovati električne energije sa farme muznih krava “Tomislavgrad” trebali bi stići u mrežu. Bioplinsko postrojenje je već spremno, a u toku su završni pristupni radovi – asfaltiranje, uvođenje rasvjete i nadzornih kamera, te će probni rad uslijediti u narednih mjesec-dva.
Farma je smještena u ruralnom području Tomislavgrada na visini od 900 m, a okružuju je poljoprivredne površine, pašnjaci i vodni resursi visoke ekološke vrijednosti, zbog čega je očuvanje okoliša prioritet.
Kako će krave proizvoditi “gorivo” za struju, pojasnio je za Agroklub direktor Mesne industrije Šišović Rakitno, u čijem sastavu je i ova farma, Damir Pavković. Sama ideja je, kako kaže, stara više od desetljeća, ali su prvi konkretni potezi poduzeti prije šest godina.
Kako sistem funkcionira?
Farma “Tomislavgrad” je najveći proizvođač mlijeka u BiH posljednjih desetak godina. Trenutno broji oko 1.100 grla. Od toga je do 550 krava u muži, a ostalo podmladak. Dnevno ovdje proizvedu 17.000 litara mlijeka, a godišnje dosežu brojku između 5,5 i 6 miliona litara.
Uz to, velike su i količine stajskog gnoja koji završava na polju koje obrađuju, površine od oko 490 hektara.
Sama blizina lagune i oranica bila je velika prednost i do sada. No, ubuduće će on prvo u postrojenje.
“Sav gnoj ići će direktno u jednu predlagunu koja je u sklopu bioplinskog postrojenja. Iz nje ide u dva fermentora koja su po 3.500 kubika, ukupno 7.000 kubika, u kojima se stajnjak miješa, i zadržava tri-četiri mjeseca, zavisi od količine metana. Zatim taj plin ide u plinski motor koji daje električnu energiju”, pojašnjava Pavković.
Inače, bioplinsko postrojenje na govedarskim farmama zasniva se na procesu anaerobne digestije – razgradnje stajnjaka bez prisustva kisika. U tom procesu mikroorganizmi razgrađuju organsku materiju i stvaraju bioplin, koji se sastoji uglavnom od metana (oko 60%) i ugljen-dioksida.
Stajnjak se prikuplja i dovodi u zatvoreni reaktor (digestor), gdje dolazi do fermentacije. Tokom tog procesa nastaje bioplin koji se koristi za proizvodnju električne energije, grijanje objekata ili vode, pogon mašina ili kao gorivo. Istovremeno, nusproizvod, tzv. digestat, koristi se kao kvalitetno organsko đubrivo.
Količina stajnjaka u principu ostaje ista, samo što homogena smjesa, sada ide kroz separator, gdje će se odvajati kruti dio od tekućeg.
“Kruti se može koristiti kasnije za pakiranje u vreće, za prodaju ili za izvoženje na oranice, dok će tekući ići u veliku lagunu koja se nalazi odmah do početka naših parcela, tako da ćemo iz nje kasnije ići s automatskim navodnjavanjem, odnosno nagnjojavanjem parcela uz pomoć strojeva“, dodaje naš sugovornik.
Za sat proizvede mjesečnu potrošnju jednog domaćinstva
Generator ima instaliranu snagu od 400 kW, ali se procjenjuje da će realna proizvodnja biti oko 250 do 300 kW električne energije, što je uobičajeno dok se postrojenje “ne uštima”.
Farma ima ugovor sa Elektroprivredom HZHB da u mrežu isporučuje 150 kW. Ostatak proizvedene struje (otprilike 100-150 kW) koristit će za potrebe farme (muža, hlađenje mlijeka, ventilacija, rasvjeta, oprema).
“Isto tako imat ćemo i 200 do 250 kW toplotne energije, koju ćemo koristiti za izmuzište, ispiranje, za grijanje upravne zgrade i slično”, ističe Pavković.
Prema dostupnim podacima regulatornih tijela, prosječna potrošnja električne energije po domaćinstvu u BiH iznosi između 350 i 450 kWh mjesečno. To znači da će za sat vremena rada postrojenje na farmi proizvesti struje koliko mjesečno potroši jedno domaćinstvo, a dnevno je ta proizvodnja jednaka mjesečnoj potrošnji 16-20 domaćinstava. Samo dio električne energije koji će farma prodavati u mrežu na dnevnom nivou, pokrivat će mjesečnu potrošnji između 8 i 10 domaćinstava.
Milionska investicija
Ukupna vrijednost ovog projekta iznosi oko 7,5 miliona maraka, uključujući PDV. Prema riječima Pavkovića, dio su pokrili vlastitim sredstvima, dobar dio kreditnim, ali je najveća pomoć stigla kroz mjeru podrške kapitalnim ulaganjima Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
“Zavisi od godine do godine, to je uvijek bilo 30 do 40% povrata investicije od strane Ministarstva. Isto tako, istaknuo bih i pomoć Fonda za zaštitu okoliša, koji je od starta od projekta, svake godine financiralo po jedan dio – to su iznosi od 50.000 do 100.000 maraka, i u tom trenutku su bili jako korisni”, navodi.
Šta je podrazumijevala nabavka?
Oko 30 do 35 posto ulaganja odnosi se na grube, betonske radove, odnosno izgradnju lagune koja je potrebna svakoj farmi. Kada se lagune po projektu prilagode bioprivremenskom postrojenju, u njih se ugrađuje oprema.
“Mi smo radili sa jednom austrijskom firmom opremu, osim motora koji smo naručili od naše domaće firme iz Sarajeva“, kaže Pavković, dodajući kako je oprema bez motora zapravo druga trećina investicije, a uključuje – mješače, kupolu, instalacije i ostalo, dok motor i okolno uređenje čine treću trećinu ulaganja.
Kako su ovakvi projekti još uvijek rijetki u BiH, administrativni dio posla na svim nivoima oduzeo je dosta vremena. Naš sugovornik pojašnjava da je bilo nejasnoća kako o objektu, tako i o poslovanju, no “tko god ubuduće bude radio, bit će mu puno zgodnije jer se sada već zna procedura.” Rokove su donekle probijali i građevinski radovi, no iz Mesne industrije Šišović Rakitno, kažu da iako je sve trajalo duže nego su mislili, u konačnici su zadovoljni. Postrojenje bi uskoro trebalo biti pušteno u probni rad.
“Trebao bi početi s lijepim vremenom. Lagunu, odnosno unutrašnjost, gdje dolazi stajnjak, dok krene vrenje, treba ugrijati na 40°, unutra su i grijači. Očekujemo u četvrtom mjesecu da krene grijanje i puštanje samoga stajnjaka. Mjesec, dva će trajati probni rad, tako da bi početkom ljeta već trebali proizvoditi električnu energiju”, zaključuje Pavković.
Dakle, bioplinsko postrojenje stajnjak pretvara u energiju, tako da farma dobija i struju i toplotu, što znači da u praksi, postaje djelimično energetski samoodrživa. Osim toga donosi i dodatni prihod kroz prodaju dijela električne energije u mrežu. Promatrajući s ekološke strane, metan koji bi inače odlazio u atmosferu hvata se i koristi kao gorivo, čime se značajno smanjuju emisije stakleničkih plinova, a digestat koji ostaje nakon procesa je kvalitetnije i stabilnije organsko đubrivo.
Farma dobiva zatvoren sistem: stajnjak – energija – đubrivo – proizvodnja hrane, što znači efikasnije korištenje resursa i manje gubitaka.
Izvor: agroklub.ba
