Veljača je u narodnoj predaji poznata kao prevrtača – mjesec nepredvidivog vremena, naglih promjena temperature i čestih zdravstvenih tegoba. Sunčano jutro, hladan vjetar, kiša ili snijeg u istom danu nisu rijetkost, a upravo takvi uvjeti predstavljaju veliki izazov za ljudski organizam, osobito za imunološki sustav.
I danas veljača slovi kao mjesec u kojem su prehlade, viroze i iscrpljenost najčešće, no zanimljivo je da su naši preci, bez modernih lijekova i dodataka prehrani, uspijevali sačuvati zdravlje oslanjajući se na prirodu i iskustvo.
Priroda kao prva ljekarna
U vremenima kada nije bilo ljekarni na svakom koraku, ljudi su koristili ono što im je bilo dostupno – bilje, med, korijenje i sezonsku hranu. Posebna se pažnja posvećivala prevenciji, jer se vjerovalo da je bolest lakše spriječiti nego liječiti.
Veljača je bila mjesec u kojem se organizam “čuvao”, jačao i pripremao za proljeće. Hrana je bila jednostavna, ali hranjiva, a prirodni pripravci korišteni su svakodnevno.
Narodni saveznici imuniteta
Među najčešće korištenim prirodnim “lijekovima” bili su med i pčelinji proizvodi, koji su se smatrali izvorom snage i otpornosti. Češnjak, luk i hren koristili su se za zaštitu dišnih puteva, dok su šipak i bazga bili cijenjeni zbog obilja vitamina, osobito vitamina C.
Biljni čajevi od majčine dušice, koprive, stolisnika i kamilice pili su se redovito kako bi se tijelo očistilo i ojačalo. Osim prehrane, važnu ulogu imalo je i kretanje na svježem zraku, unatoč hladnoći, jer se vjerovalo da “zimski zrak jača pluća”.
Pouke koje vrijede i danas
Iako je suvremeni način života znatno drugačiji, mnoge navike naših predaka i danas imaju smisla. Stručnjaci se slažu da su uravnotežena prehrana, dovoljno sna i boravak na svježem zraku ključni za snažan imunitet, osobito u prijelaznim razdobljima poput veljače.
Veljača prevrtača tako nas podsjeća da briga o zdravlju ne počinje tek kada se pojave simptomi, nego mnogo ranije – u svakodnevnim navikama, izboru hrane i slušanju vlastitog tijela.
