Čak 93 posto zaposlenih s punim radnim vremenom nezadovoljno je i samo je pitanje kad će doći do “burnouta” i odlaska s radnog mjesta, pokazuju istraživanja
Osvetnički otkaz – pojam na prvu nije poznat niti je raširen. Međutim, pojavio se, odnosno dugo postoji, no sada je dobio i ime te u vremenu nedostatka radnika ima sve širu primjenu. Sad se opet vraćamo na ono što često ponavljamo u posljednje vrijeme, a to je ona prijetnja poslodavaca radnicima ako bi zatražili povišicu, bonus, povlasticu, tražili odmor ili slobodan dan: “Ako ti nećeš raditi, ima tko hoće”.
Radnici su bili ili primorani ići ili ostajati po nepovoljnim uvjetima jer nisu imali kamo otići. Oni koji su otišli, nažalost, bivali bi vrlo brzo zamijenjeni. Međutim, onda je došlo neko novo doba. Radnici odlaze, ali nema ih tko zamijeniti. I upravo za ovu godinu stručnjaci ističu da će biti rekordna po broju osvetničkih otkaza. Američko istraživanje već je pokazalo da će u SAD-u biti 7 posto radnika koji će napustiti posao iz osvete, odgovor je to na sve godine poniženja koja su trpjeli od poslodavaca. U najvećoj mjeri najviše se poniženima osjećaju marketinški stručnjaci, informatičari, medijski djelatnici itd. Čak 93 posto zaposlenih s punim radnim vremenom nezadovoljno je i samo je pitanje kad će doći do “burnouta” i odlaska s radnog mjesta. Član jedne sindikalne organizacije u BiH s kojim smo razgovarali kaže da lošim poslodavcima sada sve dolazi na naplatu. – Plaće su godinama bile niske, prekovremeni rad se nije plaćao, novac nije isplaćivan na banku, već na crno, radnike se vrijeđalo na radnom mjestu… Nije to tako davno bilo, a, nažalost, toga ima i danas. Međutim, došla su vremena da više nitko ne želi trpjeti uvrede, pogotovo jer se na radnike puno puta gledalo s visine, a da nije bilo njih, pitanje je što bi taj poslodavac imao i koliko bi uopće ostao na svojoj poziciji – priča nam sugovornik. Kaže da većinu vremena provodi razgovarajući s radnicima o njihovu statusu. – Osjećali su se bezvrijedno iako su stalno stvarali dodatnu vrijednost. Nitko im nije pružao podršku iako su radili za petoricu povremeno. I onda, kad su odlučili dignuti sidro, poslodavci su počeli prepoznavati njihovu vrijednost, ali prekasno. Ove ćemo godine imati veći broj takvih slučajeva jer radnici sada mogu ići bilo kamo. U svakom bh. gradu imate barem desetak tvrtki koje traže radnike, a zamislite onda koliko je ih po svijetu. Još ako se Njemačka počne snažnije oporavljati, a realno je i to očekivati s obzirom na to da je imala izbore na kojima su se dogodile promjene u pristupu, odlasci će opet postati nešto normalno, a radnici će iz revolta dići ruke od svega i tražiti negdje vani svoje mjesto pod suncem – ispričao je sindikalist. Ističe da osvetnički otkazi nisu dobri za radnike, ali najveće posljedice ipak osjećaju poslodavci. Psiholozi su to naveli u jednoj od analiza. – Posljedice osvetničkih otkaza mogu biti teške za zaposlenike. Gubitak posla može prouzročiti financijske poteškoće, pogotovo ako radnik teško pronalazi novu priliku za posao zbog narušene reputacije. Uz to, mnogi radnici nakon osvetničkog otkaza prolaze kroz ozbiljne psihološke probleme, uključujući stres, anksioznost i depresiju. Osjećaj nepravde i nemoći može dugoročno utjecati na samopouzdanje i radnu motivaciju pojedinca. S druge pak strane, poslodavci, ako im se dogodi više takvih slučajeva, u puno su većim problemima. – Ako je radnik bio ključan za poslovanje, njegov odlazak može prouzročiti probleme u organizaciji, dovesti do kašnjenja u projektima ili dodatnog opterećenja preostalim radnicima. Kada zaposlenici daju otkaz iz osvete, to može biti znak lošeg rukovođenja. Ako se takvi odlasci učestalo događaju, to može narušiti reputaciju tvrtke i otežati privlačenje novih talenata. U doba društvenih mreža nezadovoljni zaposlenici mogu javno podijeliti svoja iskustva, što može utjecati na percepciju brenda. Poslodavci koji dožive osvetnički otkaz mogu biti prisiljeni preispitati svoju organizacijsku kulturu, stil vođenja i praksu upravljanja zaposlenicima. Ako jedan zaposlenik ode iz osvete, to može izazvati zabrinutost da će i drugi nezadovoljni radnici učiniti isto – navodi se.
Radna kultura
