Propovijed Tome Vukšića, nadbiskupa vrhbosanskog i apostolskog administratora Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini, na obljetnici osnutka HVO-a i Prve pješačke pukovnije u Mostaru, 7. travnja 2025.
Sjećanje na važne obljetnice iz života pojedinca i različitih ljudskih zajednica vrlo je važan dio kulture općenito i u praksi je posvuda u svijetu. Takvo sjećanje pokazatelj je životne, duhovne i psihološke povezanosti s prošlim vremenima, ljudima i događajima. I osim što se živa generacija sjeća, u takvim prigodama ljudi iskazuju također izraze zahvalnosti braći i sestrama koji su ovom zemljom prolazili prije njih. A kad sve to čine kršćanski vjernici, dok se pridružuju dugoj povorci zahvalnih ljudi i njeguju kulturu sjećanja, oni također upućuju svoje osobne molitve pred lice svemogućega Boga. Isto tako, kršćani se i kao zajednica vjernika okupljaju na misnim slavljima, prvenstveno u molitvi za pokojnu braću i sestre te ih s povjerenjem i ponizno preporučuju milosrdnom Gospodinu sa željom da ih nagradi za svako njihovo dobro djelo koje su učinili i za svaku lijepu riječ koju su izgovorili. I s jednakom poniznošću i povjerenjem u takvim prigodama zazivaju isto Božje milosrđe, da im oprosti sve njihove slabosti i grijehe, da Bog svojom ljubavlju zaboravi bol koju su po grešnim činima nanijeli svom nebeskom Stvoritelju, da izliječi ljagu kojom su ugrozili svoje dostojanstvo slike Božje te da ozdravi svaku duhovnu ranu koju su prouzročili i obriše svaku suzu koju su izazvali na licima drugih ljudi.
U skladu s već ustaljenom tradicijom, početkom travnja obilježava se obljetnica osnutka Hrvatskoga vijeća obrane, a ove godine je njegova 33. godišnjica. U isto vrijeme je također 20. obljetnica Prve pješačke pukovnije Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Njegujući kulturu sjećanja na vrijeme nastanka Hrvatskoga vijeća obrane i na pokojnu braću i sestre, njihovi zahvalni nasljednici su tijekom proteklih dana na čak 44 mjesta po cijeloj Bosni i Hercegovini položili cvijeće na spomen-obilježjima. Činili su to sa sviješću da je već u imenu svakoga spomenika ugrađena njegova narav da bude spomen, to jest da pamti. Stoga zaslužuju priznanje i zahvalnost svi koji su sudjelovali u tom pothvatu, organizirali ga i izveli, kao i oni koji su to činili svih prošlih godina.
Na svim spomenutim mjestima, osim njegovanja kulture sjećanja, izrečene su i kršćanske molitve, u čemu su sudjelovali vojni kapelani i drugi svećenici te stoga i njima velika hvala za svaku molitvu, dobrotu i duhovnu utjehu koju su iskazali članovima obitelji pokojnih branitelja, njihovoj rodbini i prijateljima.
U dugom nizu ovogodišnjih pohoda spomenicima i grobovima te polaganja spomen-vijenaca i ostavljanja zapaljenih svijeća pred njima, za danas su organizatori predvidjeli posljednju postaju u Mostaru. Tako je, nakon što je izvršeno svečano postrojavanje u jutarnjim satima, kao znak ljudskoga sjećanja i izricanja molitve za pokojne, slično kao i na svim ostalim mjestima, poslijepodne učinjeno pred spomenikom u središtu ovoga grada. I evo nas na kraju toga niza sjećanja i molitava na euharistijskom slavlju s nakanom da, s ostalim Kristovim vjernicima, molimo da sukobi u Bosni i Hercegovini s kraja prošloga stoljeća budu škola u kojoj će svi naučiti kako se nešto slično nikada ne smije ponoviti. Neka budu zauvijek posljednji! Za to molimo! Molimo i za pokojnu braću i sestre, a to su sve žrtve prošloga rata. Molimo za uzajamni oprost i jačanje povjerenja među ljudima i narodima u Bosni i Hercegovini, za svačije duhovno pročišćenje pamćenja i posvemašnje oslobođenje od zlopamćenja, za mir i slogu.
