Josip Grgić, vatrogasac JVP-a Grada Splita i zamjenik zapovjednika DVD-a Solin, 6. travnja krenuo je na 1.200 km dugo hodočašće iz rodnog Solina u Rim. Cilj mu je bio posjetiti grob solinskih mučenika u kapelici iza bazilike sv. Ivana Lateranskog. Grgić, rođen u Solinu, ima livanjske korijene. Majka mu je rođena u Glavicama u poznatoj pčelarskoj obitelji Perković.

Na tom putu “pratili” su ga vatrogasci, pružajući mu okrjepu, prenoćište i srdačnu, prijateljsku podršku.

Na početku puta prenoćio sam u dvije župne kuće, ali za moj smještaj uglavnom su se brinuli vatrogasci. Davali su mi sve što su mogli, mnogo više od mojih očekivanja. Još ne mogu vjerovati koliko je velika naša vatrogasna obitelj i kako veliko srce ima. Tu ne postoje granice, tako da i u Sloveniji i Italiji bilo je isto – nevjerojatna podrška vatrogasaca. Hvala vam kolege, hvala vam prijatelji! Bez vas moj pothvat ne bi bio moguć, kazao je Grgić.

Nezaboravne dogodovštine

Kao iskusan hodočasnik i planinar, zaljubljenik u Dinaru, Grgić je već prošao Camino de Santiago (800 km u 25 dana), ali ovo mu je ipak bilo najduže hodočašće dosad. A u 34 dana bilo je svakakvih (ne)zgoda.

Dionica od Knina do Gračaca, duga 55 kilometara, bez naselja između, bila mi je izazovna zbog duljine, a pribojavao sam se i pasa kojih tamo ima dosta. U Ličkom Lešću doživio sam pak ugodno iznenađenje; ušao sam u jedan kafić na piće, a tu se zatekao mladić, neki Filip, koji je taj dan imao rođendan. I odmah mi je rekao: – Večeras si moj gost. I bilo mi je super! A još dok smo bili u tom kafiću, zvala me klapa iz Kaštel Gomilice, Sv. Jeronim, čiji su članovi i vatrogasci. Oni su taj dan imali nastup u Novom Vinodolskom i došli su u taj kafić u Lici i otpjevali dvije klapske pjesme. Ljudi su bili oduševljeni.

Super su me primili i u Crikvenici i Rijeci, u Vatrogasnoj postaji Vežica, u koju sam stigao baš kad su ručali i, naravno, odmah se našao tanjur i za mene. U Rijeci sam kontaktirao prijatelja kojeg sam upoznao na Caminu i on mi je uzeo robu za oprati. A kako smo se upoznali? Pa eto, kad sam u Caminu tražio smještaj u nekom konačištu, netko je dobacio: “Nećete ni ove godine bit’ prvi!”. Povod toj izjavi bila je moja šilterica s grbom Hajduka, a taj “drski” Riječanin sada je moj veliki prijatelj, ispričao je Grgić uz smijeh.

Nakon 34 dana – Rim i susret s Papom!

Nakon 34 dana, dan ranije od plana, Grgić je 9. svibnja stigao u Rim. Glavni vatrogasni zapovjednik RH Slavko Tucaković iznenadio ga je telefonskim pozivom, rekavši mu da je preko vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za njega organiziran i osobni susret s Papom.

Uzbuđen, na brzinu sam išao kupiti košulju i hlače za taj susret i najprije sam bio na općoj audijenciji, a potom sam se osobno susreo s Papom. Porazgovarali smo vrlo opušteno, tako da sam ga pozvao u Hrvatsku, naglasivši da ne mora doći pješke, na što se Papa od srca nasmijao, kazao je Grgić.

Veličanstveno iskustvo

Iako je hodočastio sam, Grgić ističe:

Zapravo, nisam bio sam. Toliko je bilo poziva prijatelja, obitelji, kolega, da sam čak razmišljao o gašenju mobitela (haha). Naporno pješačenje kratio sam razmišljanjem, pjevušenjem, molitvom za sve dobre ljude koji mi pomažu, navodi Grgić. Opcija odustajanja za Grgića i nije bila opcija. Štoviše, da mu je njegov zapovjednik dao još 34 dana godišnjeg, kaže da bi se pješke i vratio doma. Ali, to se ipak nije dogodio pa se Grgić iz Rima vratio avionom. – Naravno, bio sam umoran, jer ipak je to velik pothvat. No, ostvario sam svoju veliku želju, a to je nešto veličanstveno, zaključio je Grgić.

Izvor: Nazovi 193 – Glasilo Vatrogasne zajednice PGŽ, broj 37, godina XIX, lipanj 2026.