Dok mnogi teže životu u gradu ili odlasku u inozemstvo, Miloš Lukajić odlučio je krenuti suprotnim putem – iz Banje Luke vratio se na selo i život posvetio prirodi, stočarstvu i obitelji.
Kako je ispričao u razgovoru za N1, ključna odluka pala je spontano – tijekom jutarnje kave sa suprugom.
“Razmislili smo o svemu i odlučili da je najbolje da se vratimo na selo odakle potječemo, kako bismo djeci pružili drugačije odrastanje – bez stresa, galame i ovisnosti o tehnologiji. Da budu jednostavno slobodna”, kazao je Miloš.
Miloš je tijekom ratnih godina napustio rodni kraj i više od desetljeća živio u Banjoj Luci. Ipak, kako kaže, želja za povratkom nikada nije nestala. Prije 12 do 13 godina donio je konačnu odluku, a posljednjih četiri do pet godina ozbiljnije se posvetio razvoju života na selu.
Danas živi u selu Rore kod Glamoča, gdje se intenzivno bavi stočarstvom i poljoprivredom.
“Preporodili smo se, nismo se nimalo pokajali”, ističe.
Zbog obiteljskih obveza i školovanja djece, Miloš još uvijek dio vremena provodi u Banjoj Luci, pa živi na relaciji grad – selo. Ipak, većinu vremena nastoji biti na imanju, gdje razvija posao i planira budućnost.
Njegova djeca trenutno pohađaju školu u Banjoj Luci, dok vikende provode u Glamoču.
Kako ističe, upravo je obrazovanje najveći problem za potpuni povratak.
“Na selu nemamo školu u blizini. Selo je udaljeno oko 35 kilometara od Glamoča i to je trenutno najveća prepreka. Djeca su radnim danima u Banjoj Luci, ali planiramo ih u potpunosti preseliti ovdje”, kaže Miloš.
Dodaje kako selo broji tek nekoliko kuća i da u njemu uglavnom živi starije stanovništvo, bez djece i osnovne infrastrukture.
Unatoč tome, Miloš naglašava kako selo nudi ono što grad ne može – sigurnost, mir i slobodu.
“Djeca ovdje mogu biti bez nadzora, igrati se i odrastati zdravo. U gradu ih ne možemo pustiti same ni do trgovine, iako nam je blizu”, ističe.
Na svom imanju Miloš je razvio ozbiljan stočarski posao, za koji kaže da može osigurati stabilan i kvalitetan život.
“Ovo što radimo danas je već na visokom nivou. Stočarstvo je u ekspanziji i uz poticaje se može lijepo živjeti”, navodi.
Ističe i kako ima podršku svih razina vlasti – od lokalne zajednice do župaijskih i federalnih institucija, kroz subvencije, projekte i infrastrukturnu pomoć.
Kroz svoj posao i kontakte, Miloš upoznaje i mnoge ljude iz dijaspore, za koje kaže da sve češće razmišljaju o povratku.
“Naš narod vani ne živi uvijek onako kako se misli. Mnogi se vraćaju i traže način da započnu nešto ovdje”, kaže.
U posljednje vrijeme Miloš je počeo dijeliti svoj život na selu i putem društvenih mreža, s ciljem da motivira druge.
“Supruga me nagovorila da počnem snimati. U kratkom vremenu javio se veliki broj ljudi – pitaju kako krenuti, koliko treba novca, isplati li se. Interes je ogroman”, ističe.
Na kraju, Miloš naglašava kako sve što radi ima dugoročan cilj – osigurati miran i kvalitetan život svojoj obitelji.
Nada se da će njegova djeca odrastati upravo u prirodi Glamoča, gdje vidi budućnost – ne samo za sebe, nego i za mnoge koji se tek trebaju odlučiti na sličan korak.
