Sarajevo je 6. travnja 1945. oslobođeno, a istog datuma 1992. priznato kao glavni grad neovisne BiH. Danas slavi svoj dan.
Na današnji dan 1945. godine, ”zajedničkim naporima i žrtvama sarajevskih domoljuba – Srba, Muslimana i Hrvata” oslobođeno je Sarajevo.
Iako arheološki nalazi potvrđuju da je na prostoru Sarajeva bilo života još u prapovijesti, njegove urbane temelje postavio je bosanski sandžak-beg Isa-beg Ishaković u 15. stoljeću, kada grad dobiva svoj prepoznatljivi oblik koji se razvija sve do danas.
Godine 1457. Isa-beg je izgradio džamiju koju je posvetio sultanu Mehmedu II Fatiha – Carevu džamiju, a potom i saray – upravno središte po kojem grad dobiva ime. Iako je saray uništen još za vrijeme Osmanskog carstva, pretpostavlja se da se nalazio na mjestu današnje zgrade Ministarstva obrane BiH.
Careva džamija i saray sagrađeni su prije 1462., godine u kojoj Isa-beg piše svoju poznatu Vakufnamu – temeljni dokument za proučavanje povijesti Sarajeva. Tom zadužbinom, prije 563 godine, udario je temelje budućem šeheru – glavnom gradu Bosanskog sandžaka, potom ejaleta, a danas države Bosne i Hercegovine.
Grad je kroz povijest trpio velike nedaće, a među najvećima bio je pohod Eugena Savojskog krajem 17. stoljeća, kada je Sarajevo opljačkano i spaljeno do temelja.
S dolaskom Austro-Ugarske 1904. godine Sarajevo doživljava industrijalizaciju, uvode se europski elementi, gradi se prvi tramvaj u Europi, podižu se škole i kulturne ustanove poput Zemaljskog muzeja. Iako u Prvom svjetskom ratu grad nije pretrpio veća razaranja, između dva rata Sarajevo je stagniralo i nazadovalo.
Dana 6. travnja 1941. godine, s početkom Drugog svjetskog rata, Sarajevo je postalo utočište za politički i diplomatski vrh Kraljevine Jugoslavije u povlačenju, ali je ubrzo palo pod njemačku okupaciju i vlast NDH. Tijekom antifašističke borbe od 1941. do 1945., život je izgubilo 10.961 Sarajlija.
Točno 47 godina nakon oslobođenja, 6. travnja 1992., Sarajevo započinje novu bitku – bitku za opstanak. Tijekom agresije i opsade grada, do 31. srpnja 1995., ubijeno je ili nestalo 11.541 civil, uključujući 1.598 djece. Razaranje kulturnih, stambenih i privrednih objekata bilo je golemo i neprocjenjivo.
Istoga dana, 6. travnja 1992., Europska zajednica priznala je Bosnu i Hercegovinu kao neovisnu državu. Nažalost, dok se zastava s ljiljanima zavijorila ispred zgrade UN-a u New Yorku, Sarajevo je granatirano, a otpočela je najduža opsada jednog grada u modernoj povijesti ratovanja.
