Pitanje ravnopravnosti jezika konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini ponovno je došlo u središte pažnje nakon istupa u kojem se upozorava da većina službenih dokumenata u gradovima širom zemlje nije dostupna na hrvatskom jeziku.
Iako Ustav Federacije BiH jasno propisuje jednakopravnost bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, praksa pokazuje da se to pravilo često ne poštuje. Građani navode kako dokumenti koje traže u lokalnim institucijama dolaze isključivo na bosanskom ili srpskom jeziku. Isto se odnosi i na natpise i obrasce u pojedinim uredima.
Ovakva situacija izaziva nezadovoljstvo jer se doživljava kao sustavno zanemarivanje prava na jezik, što dodatno produbljuje osjećaj neravnopravnosti među Hrvatima u Federaciji BiH. Stručnjaci upozoravaju da problem nije samo administrativne naravi, već zadire u samu srž ustavnih prava konstitutivnih naroda.
Pred Parlamentom Federacije BiH stoji zadatak da kroz zakonske i proceduralne promjene osigura dosljednu primjenu ustavnih odredbi o jezicima. To podrazumijeva da svi materijali za sjednice, službeni obrasci i javni dokumenti moraju biti dostupni na sva tri službena jezika.
Rješavanje ovog pitanja ne bi trebalo biti stvar političkih kalkulacija, već osnovno poštivanje prava građana i Ustava. Samo dosljedna primjena zakonskih propisa može osigurati da se u praksi ostvari ravnopravnost svih konstitutivnih naroda u BiH.
