Uz znanstveni pristup osmanskoj vladavini, knjiga povezuje prošlost i sadašnjost otvarajući put ka budućnosti
Drevni franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci, mjestu u kojemu svaki kamen svjedoči o bogatoj povijesti, uz brojne vidljive tragove o Kraljici Katarini koja je u stolovala u obližnjem Bobovcu i za kojom žene u ovom kraju i dalje žaluju noseći na glavi crne marame, ima i najveću zbirku dokumenata koji potječu iz višestoljetne osmanske vladavine na ovim prostorima.
Njihova zbirka broji ih 4,5 tisuće, od preko 10 tisuća koliko su ih uspjeli sačuvati franjevci u BiH i Hrvatskoj. Fojnički samostan sačuvao je tri tisuće, Kreševski oko tisuću i pol, a ostali su najvećim dijelom pohranjeni u samostanima u Hrvatskoj, najviše u Zaostrogu. Dio je to podataka koje je na predstavljanju knjige „Osmanske isprave sutješkog samostana“ u samostanskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, iznio prof.dr, Michael Ursinus, sveučilišni profesor, osmanolog, emeritus povijesti i orijentalnih jezika, vodeći istraživač osmanske građe koju čuvaju franjevački samostani u BiH i Hrvatskog. Knjiga koja je nastala kao plod njegova višegodišnjeg istraživanja osmanske zbirke sutješkog samostana sadrži 55O dokumenata koji datiraju s kraja 15. do početka 17. stoljeća. Najstariji je kopija carske ahdname iz 1483. godine.
Među dokumentima koji opisuju svakodnevni život, pravna pitanja, odnose vladara ali i izdržljivost fratara pod osmanskom vlašću, su i oni pisani na bosančici, a koje je preveo bivši sutješki gvardijan, pokojni fra Stjepan Duvnjak. „U požarima koji su poharali samostane i u Kraljevoj Sutjesci, Kreševu, Fojnici, Rami i Zaostrogu, stradalo je oko pet tisuća dokumenata, dodatno ih je prema procjenama izgubljeno još oko dvije tisuće za izostanka franjevaca koji su iz samostana morali ići prostiti milostinju kako bi preživjeli. No, ipak franjevci su puno toga uspjeli sačuvati, puno više od pravoslavnih sveštenika što dokazuje da su se katolici za vrijeme osmanske vladavine i dokumentima koje su čuvati franjevci borili za zaštitu svojeg nesigurnog položaja. Sutješki samostan može biti ponosan na zbirku osmanskih dokumenata, najveću na ovim prostorima iz koje je nastala prva monografija posvećena jednom samostanu koja je potpuno zasnovana na osmanskim spisima koji se u tom samostanu čuvaju“, rekao je prof. dr. Michael Ursinus.
Knjiga koja donosi mnoštvo prava iz osmanske vladavine koju čuva sutješki samostan, svjetlo dana ugledala je zahvaljujući i magistri Ani Papić, profesorici hrvatskog i engleskog jezika iz Livna zahvaljujući kojoj je knjiga pisana dvojezično, na hrvatskom i engleskom. „Knjiga je i jedan vid zahvale franjevcima koji su bili naši suputnici i supatnici i koju ovu zemlju grade više od sedam stoljeća“, kazala je magistra Papić, jedna od autorica knjige. Pored promocije knjige u sutješkom samostanu ovih je dana održan i trodnevni simpozij
znanstvenika iz cijeloga svijeta. Renomirani turkolozi, islamolozi i osmanolozi; prof. Elias Kolovos (Atena), prof. Claudia Roemer (Beč), prof. Rhoads Murphey (New York / Birmingham), prof. Rossitsa Gradeva (Sofija), prof. Timo Blocksdorf (Tübinge ), prof.
Fazileta Hafizović (Sarajevo) i akademik Nenad Moačanin (Zagreb) istraživali su osmanske dokumente arhivirane u ovom samostanu. Posebnu pozornost posvetili su osmanskim fetvama koje predstavljaju dokumente važne za rasvjetljavanje mnogih aspekata franjevačkoga i katoličkoga postojanja pod sultanima.
„Osmanske isprave sutješkog samostana“. „Ovaj samostan ima ekstremno zanimljivu građu, toliko zanimljivu da bismo svakih nekoliko sekundi otkrivali nešto neobično, što nam kazuje o odnosima u osmanskom carstvu, što je dosad slabo ili nikako nije korišteno, a što jako proširuje horizonte nama znanstvenicima“, kazao nam je akademik Nenad Moačanin, jedan od sudionika simpozija održanog u Kraljevoj Sutjesci.
kao početak otvaranja samostanskih zbirki široj javnosti. „Knjiga je svjedočanstvo jednog vremena, brana zaboravu, površnosti i ravnodušnosti. Ona je i most između prošlosti i sadašnjosti, koji otvara put ka budućnosti. Znanstveni pristup ujedno je i pošten pristup povijesti, on je za prilike u BiH prijeka potreba. Kraljeva Sutjeska i sutješki samostan mjesta su u kojima se povijest ne proučava već živi, a ovom knjigom i znanstvenim skupom napravili smo prvi korak ka otvaranju zbirki našeg samostana široj javnosti“, kazao je sutješki gvardijan fra Bono Tomić. Franjevačko i katoličko postojanje pod turskim vladarima u BiH
početak je istraživanja bogate riznice sutješkog samostana koja prema najavama postaje mjesto iz kojeg će se pisati ono što će naraštajima koji dolaze pomoći razumjeti vlastiti identitet i povijest.
