Dokumentarni film „Tito: krvnik 20. stoljeća” (izvorno objavljen pod engleskim naslovom “Tito: The Butcher of the 20th Century”, a u nekim regionalnim prijevodima navođen i kao „Krvnik” ili „Koljač”) premijerno je prikazan 5. lipnja 2026. godine. Iza projekta stoji utjecajna bugarska novinska agencija BGNES, a film je odmah po izlasku na njihovim platformama i YouTube kanalu podigao priličnu prašinu u regiji.
Glavna teza autora filma jest dekonstrukcija zapadnog i regionalnog narativa prema kojemu je jugoslavenski oblik socijalizma bio „blaga” ili „liberalna” varijanta u usporedbi sa sovjetskim staljinizmom. Autori nastoje prikazati da je iza vanjske fasade modernizacije, nesvrstanosti i relativne ekonomske slobode stajao brutalan totalitarni aparat koji je sustavno eliminirao političke protivnike.
Film je sniman na lokacijama u nekoliko država proizašlih iz raspada SFRJ (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Sjeverna Makedonija), a sadržaj se oslanja na svjedočanstva povjesničara, javnih djelatnika, istraživača i preživjelih svjedoka.
Masovne grobnice u Sloveniji su vizualno i tematski najstrašniji dio dokumentarca. Fokus je stavljen na likvidacije neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata (svibanj i lipanj 1945.). Prikazane su arhivske snimke i dokumentacija o ekshumacijama na lokalitetima koji su postali simboli poslijeratnih zločina, poput Kočevskog Roga i rudnika Huda Jama.
Kroz prikaz djelovanja tajnih službi (UDBA i OZNA), film analizira metode političke represije, uhođenja, montiranih procesa te likvidacija političkih emigranata u inozemstvu. Posebno se problematizira činjenica da su arhivi tajnih službi u pojedinim državama bivše Jugoslavije i dalje djelomično zatvoreni ili nedostupni neovisnim istraživačima.
Detaljno se obrađuje sustav kažnjavanja neistomišljenika kroz logore poput Golog otoka, ali i represija nad specifičnim nacionalnim i političkim skupinama unutar same Federacije.
Budući da je producent bugarska agencija, poseban analitički prostor posvećen je događajima u Sjevernoj Makedoniji nakon 1945. godine. U filmu se tematiziraju procesi u kojima je jugoslavenski režim eliminirao makedonske političare i intelektualce koji su zagovarali neovisnost ili su imali probugarske sentimente (poput suđenja i progona vezanih uz ideje VMRO-a). Iz bugarske perspektive, ovaj dio filma izravno se nadovezuje na dugogodišnje bilateralne povijesne i identitetske sporove između Sofije i Skoplja.
Film se, u biti, ne bavi toliko novim, dosad neotkrivenim činjenicama, koliko pokušava na jednom mjestu sintetizirati najmračnije aspekte jugoslavenskog režima i prezentirati ih međunarodnoj publici, koristeći snažan i izravan jezik („Krvnik”).
Izvor: Hrvatska povijest
