Nezadovoljstvo načinom rada i funkcioniranja Hrvatskog narodnog sabora (HNS) kulminiralo je najavom bojkota XII. zasjedanja ove institucije, koje je zakazano za 8. veljače 2025. godine.
Više od 200 legitimno izabranih sabornika, među kojima su članovi HDZ-a 1990, HNP-a, HDS-a i HSS-a, odlučilo je ne sudjelovati u radu, a tome su se pridružile i Hrvatska republikanska stranka (HRS), te ramska narodna stranka (RNS) koje se već ranije distancirale od HNS-a.
Neispunjena obećanja i monopol HDZ-a BiH
Čelnici HDZ-a 1990, HNP-a, HDS-a i HSS-a u zajedničkom priopćenju istaknuli su niz problema koji su doveli do njihove odluke među kojima su nepoštivanje usvojenih deklaracija, nerealiziranje donesenih rezolucija i strategija, pretvaranje HNS-a u okvir za očuvanje monopola HDZ-a BiH, nedonošenje izmjena Izbornog zakona o legitimnom predstavljanju i izostanak drugih ključnih reformi, te uzurpacija pozicije predsjednika Glavnog vijeća HNS-a.
Zbog navedenog, smatraju nužnim redefiniranje načina rada i odlučivanja unutar HNS-a kako bi se institucija vratila svojoj izvornoj svrsi – zaštiti interesa hrvatskog naroda u BiH.
“Svjesni političkih odnosa u BiH, od separatizma do unitarizma, smatramo potrebnim otvoreno i žurno razgovarati o svemu navedenom, uz međusobno uvažavanje i odgovornost prema našem narodu,” poručili su predsjednici stranaka: Ilija Cvitanović (HDZ 1990), Ivan Vukadin (HNP), Ivo Tadić (HDS) i Mario Karamatić (HSS).
HRS: HNS je postao alat privatnih politika
Hrvatska republikanska stranka (HRS), koja je do 2019. godine bila aktivna u radu HNS-a, također je odlučila ignorirati poziv na zasjedanje, optužujući vodeće strukture za autokratsko vođenje institucije i korištenje HNS-a u osobne svrhe.
“Ova institucija odavno je izgubila svoju ulogu krovnog političkog tijela Hrvata u BiH i postala alat u rukama pojedinaca koji njome upravljaju u skladu sa svojim privatnim interesima. Kada smo 2021. godine ponudili dokumente i prijedloge reforme, to nam je onemogućeno na krajnje autokratski način,” stoji u priopćenju HRS-a.
Teške optužbe na račun HNS-a
HRS je u svom priopćenju postavio niz pitanja koja, prema njihovom mišljenju, razotkrivaju pravo stanje unutar HNS-a:
Je li zajedništvo uništavanje biračkih listova i izborna krađa?
Jesu li zajedništvo prijetnje i otkazi zbog političke pripadnosti?
Je li nacionalni interes koalicija s DF-om Željka Komšića i podrška dužnosnicima koji su sudjelovali u ratnim zločinima protiv Hrvata?
Je li nacionalni interes srozavanje ugleda Sveučilišta u Mostaru i pretvaranje institucije u politički servis?
Jesu li nacionalni interes netransparentne koncesije i privatizacija obradivog zemljišta kroz političke veze s Banja Lukom i Kinom?
HRS je naglasio da poštuje instituciju HNS-a, ali ne i ono što je ona postala: “Ne želimo dijeliti stol s onima koji žive od borbe za status quo jer drugi način političkog djelovanja ne poznaju, niti žele upoznati.”
Prva odbijenica stigla iz Rame
Ramska narodna stranka (RNS), na čelu s Jozom Ivančevićem, odbila je poziv za članstvo u Hrvatskom narodnom saboru (HNS) BiH, navodeći da upravo ta institucija slabi zajedništvo Hrvata u BiH. RNS je osnovana 2023. godine kao odgovor na nezadovoljstvo politikom HDZ-a 1990 i njegovom suradnjom s HDZ-om BiH, čime je značajno oslabljen HDZ 1990 u Prozor-Rami.
Na sjednici Predsjedništva HNS-a u Mostaru upućen je poziv RNS-u za pridruživanje, uz obrazloženje da bi njihovo sudjelovanje doprinijelo jačanju hrvatskog jedinstva. Međutim, RNS je poziv odlučno odbio, ističući kako HNS svojim djelovanjem zapravo potkopava stabilnost hrvatskog naroda u BiH, onemogućava rad oporbe i bavi se površnim predizbornim manipulacijama. Kritizirali su ga kao interesnu organizaciju koja pogoduje isključivo određenim stranačkim i privatnim interesima, dok su potrebe običnih Hrvata ostavljene po strani. Posebno su istaknuli odnos HNS-a prema Prozor-Rami, naglašavajući da ne vide nijedan razlog za pristupanje ovoj organizaciji.
Raskol unutar HNS-a postaje ozbiljan politički problem
Najava bojkota XII. zasjedanja HNS-a jasan je pokazatelj dubokih podjela unutar političkog tijela koje bi trebalo predstavljati jedinstvene interese Hrvata u BiH. Stranke koje odbijaju sudjelovati u radu zasjedanja ne osporavaju potrebu za postojanjem HNS-a, ali zahtijevaju njegovu potpunu reformu i demokratizaciju.
Ostaje za vidjeti hoće li vodstvo HNS-a prepoznati potrebu za promjenama ili će nastavak ovakvog funkcioniranja dodatno produbiti podjele unutar hrvatskog političkog korpusa u BiH.
