Iako mnogi ljudi putuju ili preseljavaju u potrazi za boljim životom, neizbrisiv trag ostavljaju oni koji su, unatoč svim izazovima, posvetili svoj život tradicionalnim poslovima, kao što je stočarstvo. Takav je slučaj sa Ševalom Fuškomiz Duba, sela blizu Travnika, koji je unatoč teškim uvjetima, posvetio svoju budućnost čuvanju stoke. Upoznajte čovjeka koji je, unatoč godinama i teškim uvjetima, pronašao ravnotežu i uspjeh u životu koji mnogima može izgledati kao izbor bez budućnosti.
Ševal Fuško iz Duba kod Travnika živi od stočarstva već dugi niz godina. S svojim stadom od 200 ovaca i oko 20 krava, svake godine odlazi na ispašu na planinu Vlašić, gdje se životinje hrane i odmaraju. Međutim, ove godine, zbog suše koja je pogodila planinske prostore, morao je prije vremena sići s planine. Iako je imao dovoljno vode, trava je bila gotovo potpuno nestala, pa su ovce ostale gladne.Fuško, koji se sjeća teških godina svog života, tvrdi da nikada prije nije iskusio ovakvu sušu. “Nisam doživio nešto poput ovoga u svojih 65 godina. Za starije ni ne znam da su se ikada žalili zbog sličnih problema,” ističe on. Na planini su zbog suše životinje bile izložene teškim uvjetima, a on je, zahvaljujući vodi koju je donio, uspio barem donekle sačuvati stado.
Za njega, ovce su jednostavniji i isplativiji izbor nego krave. Krave zahtijevaju posebnu njegu, štalu i hrane, a on se nije mogao nositi s troškovima proizvodnje mlijeka. S druge strane, ovce su lakše za držati i manje zahtjevne, pa je odlučio posvetiti se njima. “Sa ovcama je puno lakše. Nikada nisam želio biti direktor ili neko veliko ime, ali ovo što imam omogućava mi udoban život,” kaže Fuško. Planira i dalje štedjeti, jer zna da su mu ovce ključ za financijsku sigurnost.
“Najbolje se osjećam s ovcama i najbolja mi je računica. Štogod sam stekao, stekao sam s ovcama. Nisam stekao da budem jak, da budem direktor ili školovan čovjek. Ovo što ja imam, može se živjeti i ušparati dobro. Uzeo sam sebi stan u Travniku. Nova gradnja. Može se zaraditi, tko hoće. Imam 50 ženske janjadi, ona će se svaka ganjati. One će se ojanjiti i bit će 400 janjadi, po 300 maraka (153,84 eura) to je 12.000 maraka (6153,85 eura)”, izračunao je Fuško.
On planira proširiti svoju proizvodnju, jer na tržištu uvijek postoji potražnja za kvalitetnim proizvodima poput ovčjeg sira. “Ovaj sir ne prodajem za visoke cijene, ali uvijek ima kupaca. Ako tražim 15 maraka za kilogram, to je već dobra cijena,” objašnjava on.
Unatoč teškoćama, Fuško je uspio osigurati dodatne prihode. U njegovom poslovanju najvažnija su bila ulaganja u stado i rad uz pomoć obitelji. “Žena, sin i snaha svi zajedno radimo, svi smo zadovoljni. Možda se neki ljudi ne bi snalazili u ovom biznisu, ali ja sam pronašao svoj put,” zaključuje Ševal Fuško, čovjek koji je uspio živjeti u skladu sa sobom i prirodom.
