(S)ličiti
U hrvatskom standardnom jeziku postoji nekoliko izraza za izricanje sličnosti, ali treba paziti na razlike pri njihovoj uporabi.
Ivan liči majci.
Glagol ličiti u hrvatskome standardnom jeziku znači „prevlačiti bojom; bojiti” i ne treba ga upotrebljavati za isticanje sličnosti. Ako kažemo da netko liči majci, treba nam dopuna u akuzativu – liči majci stan.
Sličnost možemo iskazati glagolom sličiti, ali treba paziti na padež riječi koja ga dopunjuje. Uz njega dolazi dopuna u dativu i uza se nema prijedlog na.
Ivan jako sliči na oca. > Ivan jako sliči ocu.
Njihov je razgovor sličio na monolog. > Njihov je razgovor sličio monologu.
Sličnost se može iskazati i glagolom nalikovati koji se upotrebljava s prijedlogom na i dopunom u akuzativu.
Nalikovati ocu. > Nalikovati na oca.
Uz pridjev sličan ide dopuna u dativu, a uz pridjev nalik dopuna u akuzativu i prijedlog na.
Ivan je sličan ocu. / Ivan je nalik na oca.
Ispričati se
Ako želimo iskazati žaljenje zbog neke svoje pogreške, u hrvatskom standardnom jeziku možemo upotrijebiti izraze oprosti(te), ispričavam se i žao mi je.
Izraze oprosti(te), ispričavam se možemo koristiti i kada želimo skrenuti pažnju na sebe, kada želimo nekoga nešto pitati, zamoliti itd.
Ispričavam se zbog svoga ponašanja.
Oprostite! Možete li mi pomoći?
Glagole izvinjavati se ili izviniti se, koji su podrijetlom ruski oblici, ne bi trebalo upotrebljavati u hrvatskome standardnom jeziku. Imamo dovoljno svojih oblika i njima treba dati prednost.
Ne trebate mi se izvinjavati. > Ne trebate mi se ispričavati.
Prema tomu, imenicu izvinjenje trebalo bi zamijeniti imenicom isprika, a izvinjavanje riječju ispričavanje.
Autor: Ana Papić, Svjetlo riječi
